Održano predstavljanje knjige „Presnački mučenici“
foto: ika // predstavljanje knjige „Presnački mučenici“
Zagreb (IKA)
Predstavljanje trećeg, dopunjenog i proširenog izdanja knjige dr. sc. Marka Lukende „Presnački mučenici“ održano je u utorak, 12. svibnja, u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu.
Prisjećajući se vlč. Lukende kardinal Puljić istaknuo je da ih je povezivalo dugogodišnje prijateljstvo i zajednički svećenički put. „S njime sam zajedno proživljavao njegov svećenički rad i zajedno smo stasali, pa na poseban način u sjećanju mi je i njegovo svjedočanstvo i mučenička smrt – najprije zatvor, a potom Presnače kad je spaljen“, rekao je.
Listajući knjigu koju je napisao Marko Lukenda, kardinal Puljić je rekao da se u njemu ponovno bude snažne uspomene i emocije. „Što je sve taj čovjek proživio i hvala mu što je svjedočki umro za svoj narod!“, istaknuo je.
„On je uvijek u mojim mislima kao hrabar svjedok vjere. Hrabar koji ostavlja trag, ne gradnje, iako je jako puno napravio, već je ostavio trag svjetla vjere“, poručio je u obraćanju.
Govoreći o tragičnim događajima iz svibnja 1995., brat ubijenog svećenika i autor knjige Marko Lukenda prisjetio se posljednjih dana njegova života. „Ne znam je li naslućivao što bi se moglo dogoditi, ali je u svojoj zadnjoj propovijedi u Župi u nedjelju rekao: ‘Mnogi mi savjetuju da napustim župu jer će me u suprotnom ubiti. Rekao je vjernicima ‘odlučio sam da ostajem i kad moj zadnji župljanin bude otišao, ja ću ići iza njega’ i te noći se to dogodilo“, rekao je.
Prisjećajući se samoga zločina, rekao je da je teško govoriti o pojedinostima. „Najprije su ga iz župnog stana odveli u crkvu i prisiljavali ga da nešto učini. Susjedi su čuli Filipov glas iz crkve kako govori: ‘Ja to nikada neću učiniti, a vi radite što hoćete.’ Nakon toga je ubijen“, rekao je te dodao da za taj zločin do danas nitko nije odgovarao.
Govoreći o poruci mučenika za današnje vrijeme, rektor Tanjić je istaknuo da mučenici imaju mnogo toga poručiti ljudima. „U jednostavnosti vjere života poručuje da postoje vrijednosti ili Onaj u kojega vjerujemo, koji nas ispunja, vodi, snaži te jača i koji nam daje nade i snage u trenucima kada mi sami nemamo snage za činiti puno veća djela na koje smo pozvani, nego što mi mislimo da možemo“, ustvrdio je.
„Mislim da nam i mučeništvo vlč. Filipa i sestre Cecilije upravo to govori. Ostali su vjerni svom pozivu i ljudima kojima su bili poslani. Ostali su vjerni i prostoru i ljudima kojima su bili poslani. Mogli su birati drugačije, ali u datom trenutku negdje su iz dubine svoje savjesti osjetili da ne mogu drugačije, da moraju tako učiniti, bez obzira na ono što ih je čekalo i rekao bih da je to zapravo vjernost savjesti u životnim okolnostima – kada bez obzira ono što nas čeka ostajemo vjerni onom temeljnom Božjem pozivu koje je u nas usađeno“, dodao je rektor Tanjić.
Izv. prof. dr. sc. Ana Biočić ukratko je predstavila sadržaj knjige istaknuvši da ona donosi svjedočanstvo o dubokoj povezanosti Katoličke Crkve u Hrvatskoj i hrvatskoga naroda, koja je kroz povijest često bila obilježena žrtvom. „Knjiga govori o djelovanju župnika Filipa Lukende, kojemu je pastoralni rad bio otežan tijekom komunističke vlasti. U Župu Presnače, u predgrađu Banje Luke, došao je 1972., u vrijeme obračuna s Hrvatskim proljećem“, rekla je.
Naglasila je da je vlč. Lukenda po dolasku zatekao vrlo teške uvjete. „Nije imao ništa kada je došao. Izgradio je Župu od samoga početka – ne samo crkvu kao sakralni objekt, nego i živu crkvu, zajednicu vjernika. Krenuo je od ledine bez puta, preko barake, do zidane crkve“, istaknula je prof. Biočić.
Podsjetila je kako je, nedugo nakon što je crkva proglašena svetištem, vlč. Lukenda bio uhićen. „Samo dva mjeseca kasnije bio je procesuiran i optužen za neprijateljsko djelovanje protiv države te je dvije godine proveo u zatvoru u Foči. Nakon toga kratko se liječio u Zagrebu jer mu je zdravlje bilo ozbiljno narušeno tijekom izdržavanja zatvorske kazne“, rekla je.
Dodala je da se ubrzo ponovno vratio u svoju Župu Presnače, gdje ga je zatekao početak Domovinskog rata i ratnih stradanja u Bosni i Hercegovini. „Župnik je dobivao brojne prijetnje, no unatoč tome ustraje u tome da ostane sa svojim narodom, dok nije 12. svibnja 1995. tragično stradao mučeničkom smrću“, istaknula je prof. Biočić.
Urednik knjige prof. dr. sc. Krešimir Mićanović osvrnuo se na novo izdanje knjige. „Gospodin Lukenda u pojedinim je segmentima dopisao svoj rukopis te dodao posve novo poglavlje. Uzeo je u obzir događaje koji su se zbili od posljednjega izdanja knjige. Spominje i bilježi da je napravljen dokumentarni film. Bilježi i da je pokrenut proces kanonizacije, odnosno da je riječ o tome da se pokrene proces kanonizacije i u svojoj je knjizi literarizirao sjećanja na svojega brata i na razgovore s biskup Pichlerom“, naglasio je.
Ističući važnost svjedočanstva Presnačkih mučenika za kršćane, prof. Mićanović je naglasio da je iznimno važno očuvati spomen na njihovu žrtvu. „Riječ je o tome da se ne zaboravi ono što se dogodilo. Gospodin Lukenda uspješno je ispripovijedao tu tragičnu priču, koju je potkrijepio nizom dokumenata i fotografskim prilozima“, ustvrdio je.
Događajem je moderirala Emanuela Herceg.





