Poruka za Dan života 2026.

Svetost života u vremenu umjetne inteligencije

Bog u svojoj providnosti ne prestaje nadahnjivati čovjeka kako bi darom razuma pridonosio razvoju stvorenog i povjerenog mu svijeta. Jedan od novijih plodova ljudske kreativnosti jest umjetna inteligencija, koju se načelno može razumjeti kao skup tehnika ili programiranih sustava sposobnih ostvarivati zadatke i rješavati probleme svojstvene ljudskom umu. U tom smislu umjetna inteligencija nikako nije „umjetni oblik” ljudske inteligencije, nego njezin proizvod i odraz darovanog razuma, koji svoj puni smisao dobiva tek kad služi dobru čovjeka i čitavoga stvorenja (Antiqua et nova. Nota o odnosu između umjetne i ljudske inteligencije, 35).

Premda suvremene rasprave o umjetnoj inteligenciji često naglašavaju njezinu ulogu u kontekstu tržišta rada i znanstvenih postignuća, Crkva s pravom ističe prvotno područje utjecaja umjetne inteligencije, a to je sam čovjek u njegovoj cjelovitosti i svakodnevnom življenju. Umjetna inteligencija, kao proizvod ljudskog duha, jednako kao i sva tehnologija i tehnika uvijek mora ostati u službi čovjeka, a ne postati njegova zamjena ili čak gospodar.

Papa Franjo upozorio je na taj proces: “Život se polako pretvara u predavanje situaciji uvjetovanoj tehnikom, koja se shvaća kao glavni ključ za tumačenje života.” (Laudato si’, 110). Umjetna inteligencija sve više utječe na svakodnevni život čovjeka. Današnja djeca odrastaju okružena digitalnim alatima koji često oblikuju njihovu percepciju, odnose i način razmišljanja. Iako ti alati mogu pomoći razvoju nekih sposobnosti i učenja, oni nose i opasnost gubitka blizine, dijaloga i zajedničkog iskustva koje oblikuje srce i savjest. Najozbiljnije je ako se to događa u obitelji na način da se umjetna inteligencija, posredovana tehnološkim uređajima, u dječjem umu poosobljuje postajući djetetov “bližnji” koji ga najbolje razumije. Roditelji su stoga danas – više nego ikad – pozvani biti prvi svjedoci ljubavi, istine i mudrosti, kako bi njihova djeca učila razlučivati što je za njih uistinu dobro i korisno, od onoga što se naizgled takvim čini. Ta uloga podrazumijeva razboritost i uvježbavanje u samokontroli, jer roditeljsko će autentično svjedočanstvo ostaviti dubok otisak na dijete u pogledu uporabe novih tehnologija pa tako i umjetne inteligencije. U središtu svake obitelji, makar i digitalno povezane, mora ostati prostor za stvarnu prisutnost, suosjećanje i darivanje ljubavi.

Umjetna inteligencija, kao i ostala tehnološka dostignuća, može biti na čovjekovu dobrobit i pomoći mu primjerice u obrazovanju, zdravstvu, poslovanju, komunikaciji, upravljanjima sustavima i ljudskim resursima, ako se upotrebljava kritički i na ispravan način uz jasnu regulativu. Pritom uvijek mora postojati svijest o granici između pomoći i zamjene – tehnologija može olakšati život, ali ga ne smije redefinirati u njegovom dostojanstvu i njegovoj biti kao stvorenja stvorena na sliku i priliku Božju (usp. Post 1,27). Tehnologija ni na koji način ne može i ne smije nadomjestiti ulogu Boga stvoritelja kojemu „U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.” (Job 12,10) Jer ljudski život nije samo tjelesna stvarnost, nego sveti prostor u kojem se događa odnos s Bogom i drugima. Čovjek je ponajprije biće odnosa i kao takvo traži smislene odnose s drugim osobama koji se u svojoj cjelovitosti ne mogu ostvariti u virtualnoj stvarnosti.

U bioetičkom smislu, razvoj i primjena umjetne inteligencije trebaju uvijek polaziti od načela koja čuvaju dostojanstvo i svetost svakog ljudskog bića: poštivanje privatnosti i osobne slobode, transparentnost i odgovornost u stvaranju algoritama te usmjerenost prema općem dobru i zaštiti ranjivih. U tome smislu Sveti Otac upozorava kako je umjetna inteligencija „alat koji zahtijeva odgovorno i etičko upravljanje, zajedno s regulatornim okvirima usmjerenim na zaštitu slobode i ljudske odgovornosti.“ (obraćanje pape Lava XIV. diplomatskom zboru 9. siječnja 2026.)

Neprihvatljiva je svaka uporaba umjetne inteligencije koja čovjeka svodi na podatak ili objekt manipulacije. Umjetna inteligencija mora ponajprije služiti onima koji su najkrhkiji: djeci, starijima, bolesnima, osobama s invaliditetom i svima onima koji nemaju glas u digitalnom svijetu. Njihova prisutnost podsjeća nas da ljudska zajednica nije savršeni sustav, nego zajedništvo u krhkosti. Sveti Otac u svojoj poruci sudionicima kongresa Papinske akademije za život “Umjetna inteligencija i medicina: Izazov ljudskom dostojanstvu” u studenom 2025. ističe „što je ljudski život krhkiji, to se veća plemenitost traži od onih kojima je povjerena njegova briga”, što svakako uključuje i one koji su odgovorni za korištenje umjetne inteligencije u medicini i zdravstvenoj skrbi.

U vremenu umjetne inteligencije, čovjek treba sačuvati sposobnost udivljenja pred čudom života, u svim njegovim stadijima i stanjima, kako bi rastao u ljudskosti umjesto da se prepušta tehnološkoj dehumanizaciji. Upravo, svjesni dara naše zajedničke stvorenosti na sliku Božju (imago Dei), valja pomoći svima, a napose djeci, da rastu u toj humanosti koje se nije sramio naš spasitelj Isus Krist, nego ju je svojim rođenjem oplemenio. Dok traje naše zajedničko hodočašće prema Očevom domu valja nam mudro i odgovorno upotrebljavati umjetnu inteligenciju i druge tehnologije kao sredstva za oplemenjivanje čovjeka i čovjekovog djelovanja u svijetu koji treba sačuvati za buduće naraštaje. Pri tome, zaštita svetosti ljudskog života i njegovog prava na život, od začeća do prirodne smrti, ostaje temeljni kriterij svake etičke prosudbe, polazište ostalih ljudskih prava i istinska podloga napretku društva, jer „Društvo je zdravo i napreduje samo kada štiti svetost ljudskog života i aktivno ga promiče.“ (obraćanje pape Lava XIV. diplomatskom zboru 9. siječnja 2026.)

U srijedu 28. siječnja 2026. na spomendan sv. Tome Akvinskog, naučitelja Crkve, koji poučava da je život Božji dar čovjeku i podložan je Njegovoj moći.

mons. Ivo Martinović, požeški biskup

predsjednik Vijeća HBK-a za život i obitelj