U homiliji je vladika Lozo, govoreći o evanđeoskom odlomku o rasipnom sinu koji se ove pred-velikoposne nedjelje čita u bizantsko-katoličkom obredu, istaknuo između ostaloga rekao: „Rasipni sin ne čini velika otkrića i ne pronalazi novi put. On samo priznaje ono što je odavno znao: teško mu je ne zato što je svijet okrutan, nego zato što je daleko od doma. Upravo od te istine Crkva danas započinje naš put — Nedjeljom rasipnog sina. Jer Veliki post ne započinje pravilima ni vanjskim naporima. On započinje istinom. Onom unutarnjom stankom kada se čovjek usudi reći sebi: nisam ondje gdje bih trebao biti; kao da živim, ali nisam kod kuće; dišem, ali ne punim plućima.“

Dalje je tumačio: „Živimo u vremenu velikog izbora. Svijet nam stalno nudi mogućnosti i potiče nas da idemo dalje. Obećava: još malo — i bit će bolje; još jedan korak — i pronaći ćeš sebe. I čovjek se navikne živjeti na putu, u stalnom iščekivanju, a da nikada ne prihvati život koji već ima. Naučili smo tražiti, ali nam je sve teže ostajati. Brzo se navikavamo na dobro i prestajemo ga primjećivati. U takvom je stanju rasipni sin otišao od kuće. Nije bježao od oca iz mržnje ni zato što je dom bio loš. Jednostavno je odlučio živjeti sam. Jer čovjeku se često čini: ako se udaljiš, ako skineš sa sebe granice, bit će lakše. Ne odlazimo uvijek od Boga zbog zla. Češće — zbog želje da živimo punije. I upravo tu čovjek može neprimjetno izgubiti osjećaj doma.“

Vladika Lozo rekao je da upravo ove nedjelje Crkva povjerava služenje novom svećeniku. Rekao je da svećeništvo znači biti blizu u kretanju Oca koji izlazi ususret, biti onaj po kojemu se čovjek ne boji vratiti, biti znak da vrata nisu zatvorena.

Ređeniku je poručio: „Tvoja služba nije držati udaljenost, nego je postupno smanjivati. Ne čekati savršene riječi, nego se usuditi učiniti prvi korak. Jer netko uvijek mora prvi izići ususret.“

O. Svyatoslav Kotkevych rodio se 1998., završio osnovnu i srednju školu u Kulykovu, postao prvostupnikom teologije na Teološkoj bogosloviji u Ivano-Frankivsku, a od 2020. do 2024. studirao teološke znanosti na Katoličkom orijentalnom kolegiju u Eistatt-Ingolstadtu u Njemačkoj. Posljednju godinu teološkog studija završio je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu i boravio u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu. Za podđakona je zaređen 2023. po rukama vladike Petra Loze, tadašnjeg pomoćnog biskupa Sokaljsko-žovkskve eparhije, a godine 2025. vjenčao se s Roksolanom Sadovskom u grkokatoličkoj konkatedrali u Zagrebu. Za đakona je zaređen po rukama vladika Milana Stipića na blagdan sv. Jozafata Polockog, biskupa i mučenika, u srijedu 12. studenoga 2025., u grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu.