I ovog se puta okupilo sedamdesetak sudionika iz vjerskog, kulturnog, gospodarskog i političkog života, među kojima su bili predstavnici državnih vlasti, županija, gradova, općina i različitih institucija s područja biskupije. Među nazočnima su bili i ministar gospodarstva Ante Šušnjar, ministar demografije Ivan Šipić te saborska zastupnica Marijana Petir.

Nakon čitanja Božje riječi, Molitveni doručak je otvorio biskup Košić zajedno s voditeljicom Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Kornelijom Marović, pozdravivši sve okupljene.

U svom predavanju nadbiskup Kutleša je kroz osam točaka izložio ključne naglaske svoga promišljanja. Kao prvo, upozorio je na antropološku krizu, istaknuvši da gubitak istine o čovjeku vodi relativizmu i gubitku kriterija dobra i zla. Iz toga proizlazi kriza ljudskih prava, u kojoj se temeljna prava, poput prava na život, savjest i vjersku slobodu, potiskuju u ime tzv. novih prava, upozorivši pritom da nepravedan zakon ne obvezuje u savjesti.

„Demonstraciju kratkog spoja ljudskih prava imali smo i u nedavnome slučaju odluke Ustavnoga suda Republike Hrvatske koja je otvorila put surogat-majčinstvu, premda je ono u Republici Hrvatskoj izrijekom zabranjeno. Odluku matičara da odbije upis djeteta s neistinitim podacima o porijeklu tj. o biološkim roditeljima, Ustavni sud osporio je pozivanjem na djetetovo pravo na identitet. Možemo se doista pitati o kakvome identitetu govorimo kad je temeljno ljudsko dostojanstvo pogaženo svođenjem djeteta na proizvod po narudžbi, a žene na utrobu za iznajmljivanje“, upozorio je nadbiskup.

Govoreći o slobodi savjesti i vjere, poručio je da savjest nije subjektivni osjećaj, nego „unutarnji sud razuma“, te je snažno obranio pravo na priziv savjesti. „Riječ je o pravu koje se aktivira onda kada pozitivni zakon, profesionalni nalog ili društveni pritisak zahtijevaju čin koji je u suprotnosti s moralnim zakonom. U takvim situacijama, vjernik, ali i svaki čovjek dobre volje, ne samo da smije, nego mora slijediti siguran sud svoje savjesti“.

U središtu izlaganja bila je i zaštita ljudskoga života od začeća do prirodne smrti, uz snažnu kritiku pobačaja, eutanazije i surogat-majčinstva, koje je opisao kao znakove kulture koja vrijednost života mjeri korisnošću. Osvrnuvši se upravo na „kulturu smrti“, nadbiskup je citirao misao sv. pape Ivana Pavla II.: „Narod koji ubija svoju djecu, narod je bez budućnosti“, ustvrdivši kako „ta rečenica nije politička provokacija, nego antropološka dijagnoza“. Poručio je i da obrana života ne završava rođenjem te da jednako ozbiljan izazov predstavlja i eutanazija, koja se u nekim društvima prikazuje kao čin milosrđa.

Posebno je istaknuo važnost obitelji utemeljene na braku muškarca i žene kao temeljne stanice društva i preduvjeta demografske i društvene obnove. „U hrvatskome društvu pitanje zaštite života povezano je i s demografskom krizom. Pad nataliteta nije samo posljedica ekonomskih okolnosti, nego i kulturnog mentaliteta koji rađanje djece doživljava kao teret ili prepreku samorealizaciji. Kada se javne politike, ali i medijski diskurs, neprestano usredotočuju na individualnu udobnost, a zanemaruju vrijednost roditeljstva, ne treba se čuditi demografskom padu“.

Na kraju izlaganja, naglasio je kako se ključna pitanja društva, od mira i političke kulture do demografije, obitelji i zaštite života, uvijek vraćaju na pitanje savjesti. Upozorio je da se stabilnost društva ne gradi samo zakonima i institucionalnim rješenjima, nego ponajprije ljudima s moralno oblikovanom savješću, sposobnom razlučivati istinu od manipulacije i opće dobro od partikularnih interesa. Bez takvoga unutarnjeg uporišta, istaknuo je, sloboda se lako pretvara u samovolju, a politika u puko nadmetanje moći.

Zaključno je poručio okupljenima kako Katolička Crkva u javni prostor ne unosi političke programe niti traži privilegije, nego želi pridonijeti formaciji osoba i obnovi moralnih temelja društva. Pozvao je vjernike u javnim službama da u svom djelovanju ne pristaju na relativizam i semantičku zbrku, nego da, prosvijetljeni vjerom i razumom, budu postojani u istini te rade na izgradnji pravednijega i humanijega društva, u kojem će se štititi dostojanstvo svake osobe i promicati opće dobro.

„Katolička Crkva ne nudi savršeno društvo na zemlji, ali nudi najrealističniji put prema društvu koje je ljudskije, pravednije i otpornije na krize. Zato ovaj zaključak nije teorijski, nego je poziv: dati razumu prosvijetljenom vjerom priliku u javnome životu, u zakonodavstvu, u odgoju, u kulturi, u oblikovanju savjesti. Ne kao nostalgiju za prošlošću, nego kao odgovoran izbor za budućnost. Narod koji izgubi istinu o čovjeku, izgubit će i društvo. A narod koji se ponovno usudi graditi na istini, razumu i moralnoj odgovornosti, ima budućnost“, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Nakon rasprave, u kojoj su otvorena brojna aktualna pitanja vezana uz odgovornost u javnom prostoru i ulogu savjesti, Molitveni doručak molitvom je zaključio biskup Košić, uputivši pritom riječi zahvale svim sudionicima i svima koji su sudjelovali u organizaciji ovoga susreta.

FOTO „Molitveni doručak“ Sisačke biskupije

Nadbiskup Kutleša na Molitvenom doručku u Sisku govorio o savjesti i općem dobru