Vođeni porukom pape Lava XIV. pod nazivom „Suosjećanje Samarijanca: ljubiti noseći bol drugog“ proslava je počela mjerenjem GUK-a u krvi i tlaka u Domu zdravlja Osijek. Učenici Medicinske škole Osijek posjetili su bolesnike u Kliničkom bolničkom centru Osijek te podijelili prigodne poruke i sličice. U KBC Osijek-u slavljena je misa koju je predvodio duhovnik HKDMST-a vlč. Filip Perković uz koncelebraciju bolničkog kapelana o. Ignaca Belaka. Pjevanje na misi vodili su članovi Pjevačkog društva sv. Josipa iz Osijeka.

Vlč. Perković je u homiliji istaknuo kako u Jakovljevoj poslanici nalaze temelj kršćanskog shvaćanja povezanosti molitve, bolesti i oproštenja, što je Crkva utkala u sakrament bolesničkog pomazanja. U riječima „Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. (Jak 5, 14-15).“

O riječima apostola Jakova vlč. Perković je rekao da one jasno povezuju fizičku bolest s duhovnom ranjenošću, ističući da molitva vjere donosi ne samo ozdravljenje tijela, nego i oslobođenje od grijeha. „Kroz povijest, većina religija tražila je smisao bolesti i u njoj vidjela znak ljudske krhkosti i udaljenosti od Božjeg savršenstva. Iako se ponekad čini da je bolest nepravedno raspodijeljena, kršćanska vjera naglašava da ona nije kazna za pojedinačni grijeh, nego posljedica opće ljudske ranjenosti nastale nakon čovjekova pada“, naglasio je vlč. Perković.

„Ulaskom zla u svijet, čovjek je postao podložan patnji, ali je Bog u Isusu Kristu preobrazio značenje te patnje. Krist je uzeo ljudsko tijelo i s njime preuzeo sve naše boli kako bi križ, koji je nekoć bio simbol kazne i prokletstva, postao put spasenja. Zbog toga se križ u kršćanskom životu ne promatra kao dokaz Božje odsutnosti, nego kao način na koji Bog ostaje blizak čovjeku. Sakrament bolesničkog pomazanja znak je te blizine, trenutak u kojem Bog ulazi u čovjekovu slabost i strah te ga ispunja snagom svoje utjehe“, protumačio je vlč. Perković.

„Zdravstveni djelatnici, medicinske sestre, tehničari i svećenici imaju posebno mjesto u ovom odnosu ozdravljenja i milosti jer svojim služenjem postaju nositelji Božje blizine onima koji trpe. Njihova briga i prisutnost nalikuju Veroniki ili Šimunu Cirencu, koji su pomagali Isusu na njegovu putu križa. Upravo u tom služenju očituje se i ljudska i božanska ljubav prema bolesnima“, rekao je propovjednik.

Govoreći o primjeru Gospe Lurdske, vlč. Perković je poručio da je istinsko ozdravljenje neraskidivo povezano s obraćenjem srca. Molitva za zdravlje, fizičko i duhovno, poziv je na predanje Bogu i prihvaćanje križa kao dijela puta prema spasenju. U toj perspektivi, bolest nije samo teret, nego može postati prilika za susret s Božjom blizinom i put koji vodi prema vječnoj punini u Očevoj kući, zaključio je vlč. Perković.

Obilježavanje Dana bolesnika nastavljeno je u četvrtak, 12. veljače, predavanjem koje je održao đakona Hermann Zinsou Kodjo u Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku. Tema predavanja bila je „Organizacija duhovne dimenzije palijativne skrbi u terminalnoj fazi života. Implementacija i razmjena dobrih primjera između Đakovačko-osječke nadbiskupije i biskupije Porto-Novo.“

Predavač je istaknuo kako je palijativna skrb grana medicine koja ima za cilj poboljšati kvalitetu preostalog života bolesnika primjenjujući filozofiju holističke skrbi i integrativne njege usmjeravajući se na bolesnikove biološke, psihološke, socijalne i duhovne domene.

„Na poseban način duhovna pratnja u palijativnoj skrbi omogućuje pacijentima da žive spokojno posljednje trenutke prije smrti, da se pomire sa sobom, s Bogom i s ljudima. Ta se sućutna i sakramentalna skrb treba naglašenije istaknuti u kontekstu suvremenog pastorala bolesnika gdje do izražaja dolazi važnost blizine dušobrižnika s bolesnikom i njegovim bližnjima“, istaknuto je u priopćenju.

Skrenuta je pozornost na važnost duhovne pratnje za bolesnike u palijativnoj skrbi napose one u terminalnoj fazi života. Istaknuto je kako mnogi potrebiti ne znaju ulogu i važnost palijativne skrbi i mogućnosti koja ona donosi u dobrobiti za pacijente i okolinu. Kao odgovor na potrebe pacijenata važno je postojanje hospicija, potrebe cjelovitog pristupa pomoći palijativnim pacijentima u suradnji palijativnog tima, psihološke pomoći, ali i važnosti uloge svećenika kao duhovne pomoći u sakramentima pomirenja, pričesti i bolesničkog pomazanja, istaknuo je đakon Hermann koji dolazi iz afričke biskupije Porto-Novo, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.