Biskup Medo je predvodio misu u zajedništvu s biskupom u miru vojnim ordinarijem mons. Jurjem Jezerincem, preč. Mišelom Grgurićem, vlč. Vitom Glavašem te župnikom o. Markom Maglićem. Asistirao je bogoslov Marko Butković.

U homiliji biskup Medo istaknuo je kako korizma nije vrijeme straha, nego „vrijeme ljubavi, u kojem ne želimo propustiti susret s Bogom koji prolazi kroz naš život“, naglasivši da je to „povoljno vrijeme – dar milosti u kojem nas Gospodin poziva na obraćenje cijelim srcem“.

Govoreći o unutarnjoj obnovi, pojasnio je snažnu sliku duhovne preobrazbe: „Korizma nas poziva da ‘razderemo svoja srca’, da odbacimo staro i dopustimo Gospodinu da nam daruje novo srce – srce koje je potpuno njegovo“.

„Mogli bismo reći“, dodao je, „da je korizma vrijeme u kojem dopuštamo Gospodinu da u nama izvrši svojevrsno presađivanje srca: da se ukloni staro srce, koje još nije posve Božje, i da u nama bude novo srce koje nam Gospodin daruje, srce koje će napokon biti potpuno njegovo.“

Naglasio je kako cilj odricanja nije praznina, nego ispunjenje: „U korizmi se želimo ogoliti i isprazniti, ali ne zato da bismo ostali u nekoj žalosti ili u nedostatku koji nikada nećemo nadoknaditi. Ispražnjujemo se i osiromašujemo kako bismo mogli biti ispunjeni i obogaćeni Gospodinovim životom, jedinim koji može utažiti žeđ našega srca.“

Vjernike je potaknuo da ovo vrijeme ne odgađaju: „Sada je povoljan trenutak. Nemojmo zaboraviti tu riječ. Čuvajmo je u srcu i dopustimo da u nama odjekuje kao stupnik na ovom lijepom putovanju korizmenoga vremena.“

Posebno se osvrnuo na tri temeljna korizmena stupa – milostinju, molitvu i post – nazvavši ih „zvijezdama koje prate i usmjeravaju naš korizmeni put“. Milostinja, pojasnio je, znači „darovati svoje vrijeme onome kome je potrebno, darovati osmijeh onome tko je sam i u potrebi, darovati ljubav onome kome nedostaje dobrote i pažnje“.

Govoreći o molitvi, upitao je: „Zašto u korizmenom vremenu naša misa ne bi bila i svakodnevna? Ispovijed – zašto u korizmi ne bismo češće pristupali sakramentu pomirenja? Krunica – zašto ne bismo svaki dan uzeli u ruke krunicu i pomolili se?“

O postu je rekao kako to nije samo izvanjski čin: „Post – bit će važno i stvarno postiti, ali post se može živjeti na mnogo načina. Post od zlih misli. Post od osuda bez milosrđa. Post od onoga zla koje nosimo u srcu.“

Nakon homilije uslijedio je blagoslov pepela, a potom i obred pepeljenja. Biskup je podsjetio kako nas taj snažni znak opominje da „bez Gospodina nema smisla, da smo bez njega izgubljeni“, ali i poziva da se „ogolimo poput ovoga oltara, da se osiromašimo kako bi On došao i nastanio se u nama“.