Slavlje Pepelnice u đakovačkoj katedrali
FOTO: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije // Pepelnica u katedrali u Đakovu
Đakovo (IKA/TU)
Svečano koncelebrirano večernje misno slavlje na Pepelnicu u đakovačkoj katedrali u srijedu, 18. veljače predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, objavio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Koncelebrirali su katedralni župnik Alojz Kovaček, rektor Bogoslovnog sjemeništa dr. Stjepan Radić, vicerektor dr. Davor Senjan, kanonik Prvostolnog kaptola mons. Luka Marijanović i tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Nikola Klemen. Kod oltara su u asistenciji bili đakovački bogoslovi. Na misi je pjevao Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.
Biskup Ćurić homiliju je započeo govorom o znakovitosti broja 40 u kojemu već odjekuje biblijski navještaj i spomen osobito važnih etapa povijesti spasenja te je nastavio: „Biblijski nas navještaj, vidimo, poučava da korizma – četrdesetnica vrijeme osobitih iskustava – nije bez poruke ozbiljnosti, opomene, poziva na obraćenje, ali – još više – u sebi nosi snagu milosnoga vremena, otkrivanja ljepote u obnovljenom iskustvu Božje blizine te snage, utjehe i radosti koja nam dolazi na životnom putu vjere i zajedništva s Bogom. Korizmeno nam je vrijeme poziv, koji istodobno predlaže i nudi sredstva za jačanje hoda u vjeri i našeg svjedočanstva, kako nas poučava Apostol: „da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka (…) Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist“ (Ef 4, 14-15), da svaki onaj koji je Kristov „bude vrstan, za svako dobro djelo podoban“ (2Tim 3,16-17).“
Tumačeći naviještena liturgijska čitanja biskup je rekao da nas biblijski navještaj neprestano vraća na istinu Božje milosrdne i beskonačne ljubavi, a ulomak Matejeva Evanđelja „najviše od svega nas upućuje na iskreno i ponizno srce. U tom stavu trebaju biti sva naša djela – naše misli i stavovi, naše riječi i naša svakodnevna djela; stil našeg vladanja i ophođenja s bližnjima, sve do ostvarenja naših velikih životnih planova i koraka. Iskrenim i poniznim srcem! U svemu bježeći od onoga na što Isus najviše upozorava: ‘Ne budite kao licemjeri!’ – ni kad činimo dobro bližnjima, ni u pobožnostima, ni kad postimo. U svemu nas Isus upućuje da se udaljujemo od oklopa sebičnosti i koristoljublja, u kojima se guši svaka velikodušnost i iskrena, požrtvovna ljubav.“
Uputio je i na korizmenu poruku pape Lava XIV. koja uz poticaj na post sadržava i snažan poziv na „suzdržavanje od riječi koje bole i vrijeđaju bližnje“.
Homiliju je biskup zaključio pozivom da korizmeno vrijeme posvetimo obnovi svog krsnoga poziva. „Spomenimo se istine da smo već postavljeni u tijesno zajedništvo s Kristom. Ne lomimo to zajedništvo! Ako smo ga nedostojni i zatamnili, zanijekali, možda i izdali, sjetimo se snage otkupljenja u Kristovoj smrti, kad budemo pristupali sakramentu ispovijedi. I tada se, kao i danas, ponizno spomenimo da smo „prah“ – nestalni i smrtni, ali smo ujedno i „dragocjen pepeo određen za vječnost; tlo na koje je Bog spustio svoje nebo, prah koji sadrži njegove snove“, kako nas je na to podsjećao blagopokojni papa Franjo. Zato vrijedi „ustati“, obratiti se, vjerovati i nasljedovati put Evanđelja. Kako je blag taj put, a kako je u njemu, ujedno, i „neodoljiva sila“, kad osjetimo i prepoznamo da „tamo gdje se čini da je sve mrtvo, sa svih se strana ponovno javljaju klice uskrsnuća“ (usp. EG, 276). Božje je to djelo, dar Njegova spasenja, koje rasvjetljuje naš zemaljski put i ne prestaje nas krijepiti nadom besmrtnosti.“
Uslijedio je blagoslov pepela maslinovih grančica od prošlogodišnje Cvjetnice te obred pepeljenja kojemu je pristupilo mnoštvo Đakovčana okupljenih na počeku korizmenog hoda.
Na kraju misnoga slavlja biskup Ćurić je rekao kako je apostolski nuncij mons. Giorgio Lingua toga dana pohodio Đakovačko-osječku nadbiskupiju, nadbiskupa Đuru Hranića koji se još oporavlja od ozljede i nadbiskupa u miru Marina. U znak pozdrava i zahvale Đakovačko-osječka nadbiskupija mu je darovala šokački šešir sa zlatovezom koji je simbol Slavonije. Njegova služba u našoj domovini je završila i pred Cvjetnicu mons. Lingua odlazi u Jeruzalemu gdje će započeti službu Papinog predstavnika na Božjem grobu te je biskup Ćurić pozvao sve nazočne da ga prate svojim molitvama u zahvalnosti za njegove posjete Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i mnogim župama.