Koncelebrirali su domaći župnik Rafael Mlinar i više svećenika.

Slavlju su, uz brojne domaće vjernike, župljane u narodnim nošnjama, članove mjesnog odbora, predstavnike vatrogasaca te hodočasnike iz susjednih župa Prelošćice i Kratečkog, nazočili i izaslanica ministrice kulture te pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku Ivana Miletić Čakširan, zamjenica gradonačelnika Grada Siska Sanja Mioković, pročelnica Upravnog odjela za poljoprivredu Sisačko-moslavačke županije Anita Sinjeri-Ibrišević, predstavnik izvođača radova Davor Vrbanek te voditeljica Ureda za kulturu biskupije Sanja Dvorneković Tomšić.

U homiliji biskup je, uz čestitku župljanima povodom blagoslova obnovljene crkve, posebno istaknuo kako obnova ove crkve nakon potresa nije samo građevinski zahvat, nego i znak novoga početka za župnu zajednicu i ovaj kraj. Stoga je posebno zahvalio Ministarstvu kulture i medija i ministrici Nini Obuljen Koržinek, Konzervatorskom odjelu u Sisku, izvođačima radova i svima koji su sudjelovali u obnovi.

Posebno se osvrnuo na iskustvo potresa i njegove posljedice, podsjetivši da je donio veliko zlo i razaranje, ali da se u toj nesreći otvorila i prilika za obnovu brojnih crkava koje desetljećima nisu bile temeljitije uređivane. Naglasio je da su danas te obnovljene crkve, čvrste i ljepše nego što su bile te dostojan prostor okupljanja vjernika i slavljenja svetih otajstava. U tom je kontekstu obnovljenu crkvu u Gušću opisao kao ljepoticu i znak nade za budućnost posavskog kraja te početak snažnijeg življenja kršćanskog života ove župe. Time je obnovu crkvenih objekata povezao i sa slikom Crkve kao zajednice upozorivši da kao što su crkve bile ranjene, oštećene i ponovno obnovljene, tako se i vjernici trebaju duhovno obnavljati po Božjoj milosti.

Osvrnuvši se na pročitano Evanđelje koje govori o Isusovim kušnjama u pustinji, biskup Košić je govorio o trajnoj borbi čovjeka sa zlom i upozorio na tri temeljne kušnje koje se ponavljaju i danas: kruha, časti i vlasti. Kod kušnje kruha istaknuo je da čovjek ne smije ostati zarobljen samo materijalnim potrebama, nego se treba hraniti i Božjom riječju, podsjetivši na Isusove riječi da „ne živi čovjek samo o kruhu“. Kušnju časti povezao je s ljudskom željom za slavom i priznanjem, upozorivši na ispraznu potrebu da se bude viđen i slavljen, a kušnju vlasti protumačio je kao napast klanjanja nečemu ili nekome drugome umjesto Bogu, naglasivši da se „samo Bogu treba klanjati“. „Jer kada se čovjek počne bilo kome drugome osim Bogu klanjati, tada odlazi u vlastitu propast. Tada sam sebi snuje nevolje i dovodi se u jedno teško stanje. Zato slijedimo Isusa i zajedno s njime odbijmo đavlove napasti i budimo radosni što je Gospodin već platio cijenu našega grijeha, što nas je otkupio i što nam daruje, po euharistiji koju sada slavimo, te po svetim sakramentima, upravo dioništvo u toj milosti, u tom novom životu koji je svima nama darovan“, poručio je biskup.

Na kraju je progovorio o korizmenom vremenu u koje smo ušli, upozorivši da nakon obnove crkava najvažnije ostaje pitanje hoće li se u njima okupljati živa zajednica vjernika. Pozvao je zato okupljene da budu „živa Crkva“, da po Kristovu primjeru odbijaju napasti zla te radosno i ustrajno svjedoče vjeru.

Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio župnik Mlinar.