Susret je započeo zajedničkom pjevanom molitvom Srednjega časa u kapeli Milosrdnog Isusa. Potom je uslijedilo pokorničko bogoslužje koje je održao o. Jeronim Adam Marin, OSB, prior benediktinskog samostana Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu i opat predstojnik Slavenske benediktinske kongregacije sv. Vojtjeha-Adalberta.

O. Jeronim govorio je o evanđelju prve korizmene nedjelje i istaknuo potrebu da se korizma započne kao vrijeme vraćanja na Tvorčeve postavke. Upozorio je da se svećeniku lako dogodi da, dok drugima nosi vodu i želi ih napojiti, „sam ostane žedan“. Podsjetio je na Augustinovo tumačenje kušnji, istaknuvši da je Krist bio kušan, ali često zaboravljamo da je pobijedio pa u njemu i mi nalazimo snagu za pobjedu. Zaključio je pozivom da se korizmu shvati kao priliku za istinsku nutarnju obnovu, kako bi Uskrs postao iskustvo stvarne, a ne samo izvanjske pobjede.

Radni dio rekolekcije, kojim je moderirao pastoralni vikar don Edvard Punda, započeo je predavanjem „Gdje ti je brat? (Post 4, 9). Korizma kao obnova vjernosti sakramentalnom bratstvu“ o. Jeronima Adama Marina. Polazeći od ovoga pitanja iz Knjige Postanka, predavač je istaknuo da se obnova vjernosti ne tiče samo osobnog odnosa s Bogom, nego i sakramentalnog bratstva među svećenicima. Upozorio je da korizmu često živimo samo u „vertikali“, promatrajući sebe pred Bogom, a zanemarujući „horizontalu“, odnos prema bratu, te naglasio kako se istinsko zajedništvo rađa iz živoga odnosa s Gospodinom.

Tumačeći izvještaj o Kajinu i Abelu, pojasnio je da korijen podjela nije tek bratska zavist, nego poremećen odnos s Bogom, jer ondje gdje prestaje dijalog s njim slabi i sposobnost prihvaćanja brata kao dara. Spomenuo je vlastito iskustvo u kojem je shvatio kako umjesto da se bori zajedno s braćom, postaje onaj koji se bori protiv njih. Govoreći o sakramentalnom bratstvu, podsjetio je da je ono najprije dar primljen u sakramentu reda, a potom i zadatak koji treba svjesno njegovati. Potaknuo je na obnovu sjećanja na dan ređenja i na braću s kojima je taj dar podijeljen, osobito ističući potrebu konkretne brige za starije i osamljene svećenike. Kao jednostavan, ali snažan put predložio je ustrajnu molitvu za brata s kojim je odnos možda opterećen, uvjeren da molitva mijenja i srce i pogled.

Zaključio je kako je korizma povlašteno vrijeme za povratak temeljima, za iscjeljenje odnosa s Bogom i za ponovno otkrivanje brata kao dara, jer se pravo sakramentalno zajedništvo rađa iz pomirenog i zahvalnog srca.

Nakon predavanja pastoralni vikar posebno je pozdravio ovogodišnje đakone i svećenike Splitsko-makarske nadbiskupije koji su sudjelovali na Europskom malonogometnom prvenstvu za svećenike u Poljskoj. Zatim se okupljenima obratio don Danko Kovačević predstavivši mogućnost izrade besplatnog internet portala župe i novi susret za mladiće u CBS-u. Vršitelj dužnosti ekonoma don Mijo Šurlin zatim je iznio aktualnosti vezane uz promjene dosadašnjih Odredbi financijskog sustava Splitske metropolije te udijelio savjete oko nekih pitanja župnoga upravljanja.

Generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić potom je uputio obavijesti iz Ordinarijata o velikoj proslavi 1050. obljetnice smrti kraljice Jelene i 950. obljetnice krunidbe kralja Zvonimira koja će se održati u Solinu u listopadu sa središnjim slavljem 10. listopada 2026 na Gospinu otoku. Govorio je i o nekim praktičnim savjetima o slavlju sakramenta potvrde te izvijestio o mise Posvete ulja na Veliki četvrtak u splitskoj prvostolnici.

Na kraju se okupljenima obratio splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić. Govorio je o važnosti sposobnosti gledanja dobra u drugome i u tome smislu upozorio da suprotna ponašanja deformiraju srce. Zaželio je da korizmeno vrijeme svima bude milosno i plodno, potaknuvši svećenike da ga žive kao vrijeme iskrene duhovne obnove i povratka izvoru svoga poziva. Pozvao ih je da ne izgube pogled s Krista za kojim su pošli, upozorivši da bez trajne povezanosti s njim i budnosti nad vlastitim srcem lako dolazi do umora i osrednjosti. Istaknuo je kako je korizma prigoda da se pod vedrinom vjere ponovno razgori žar prvotne ljubavi te da ustrajnost u pozivu uvijek bude plod osobnog susreta s Gospodinom i djela ljubavi za bližnjega. Susret je završio zajedničkom molitvom Anđeo Gospodnji.