„Daruj nadu, sij mir“ kao tema ovogodišnje kolekte za Svetu zemlju predstavlja konkretan znak zajedništva i nade. Kako se približava Veliki tjedan, ističe u videoporuci fra Francesco, naše srce i pogled vraćaju se na zemlju u kojoj je Sin Božji dao život ‘do kraja’ i u kojoj je nastala Crkva.

S tih svetih mjesta nastavljamo crpiti iz uskrsnog izvora smisao i nadu našeg služenja. Međutim, ne možemo sakriti da je vrijeme u kojemu živimo teško. Fra Francesco podsjeća nadalje da su rat, nasilje i nesigurnost teško pogodili Gazu, Palestinu, Izrael, Libanon i Siriju. Sve se to dodatno pogoršalo dugim izostankom hodočasnika, što je otežalo ionako duboku gospodarsku krizu. Napomenuo je da se danas mnoge kršćanske obitelji, koje su živjele zahvaljujući prihodima od hodočašća, nemaju čime uzdržavati. Mladima je sve teže zamisliti budućnost ovdje, u njihovoj zemlji. Izgleda da je sama nada izranjena: u Betlehemu, Jeruzalemu, sjevernom Izraelu, kao i u Libanonu i Siriji. U tom kontekstu, ističe kustod, snažno odjekuju riječi Svetog Oca koji nas je pozvao na hitnost molitve i posta za mir, snažno zahtijevajući da se okonča sukob u Svetoj zemlji.

Fra Francesco pojašnjava nadalje da Papinska kolekta Pro Terra Sancta nije samo čin solidarnosti: to je konkretan znak zajedništva s Crkvom u Jeruzalemu. „Zahvaljujući njoj možemo podupirati škole, župe, karitativne djelatnosti, društvene projekte i hitne intervencije, održavajući živom kršćansku prisutnost na mjestima otkupljenja“, pojašnjava kustod. Dodaje „da smo danas više nego ikad pozvani na obnavljanje, ne samo građevina, nego i odnosa, povjerenja i nade. To se prvenstveno postiže kroz obrazovanje, mlade, obitelji i mjesta u kojima može nastati kultura susreta i mira.“ Na kraju potiče „da ne zaboravimo Svetu zemlju, da molimo i podupiremo je svojom velikodušnošću.“

„Vaša nam je blizina dragocjen znak bratstva i nade“, zaključuje fra Francesco.

Podupirati Svetu zemlju znači čuvati živu uspomenu na Kristovo utjelovljenje i uskrsnuće, ali i osigurati budućnost kršćanskim zajednicama koje su, unatoč brojnim teškoćama, i dalje znak mira i dijaloga u srcu Bliskog istoka. Čin darivanja, koji se često čini u tišini liturgijskog slavlja, može postati čin misionarske suodgovornosti. Darovati znači sudjelovati u čuvanju svetih mjesta i u kršćanskom svjedočenju ondje gdje je sve počelo, prenosi Vatican News.