U homiliji je vlč. Vuković pojasnio:

„Lako se, slušajući evanđelja koja imaju za temu grijeh, usredotočiti na sebe i razmišljati: I ja sam grešan i meni bi Bog oprostio. Tada počinjemo moralizirati i pitamo se: Je li pravedno da je Bog ženi oprostio? No važnije od takvih promišljanja jest ono što osjetimo u sebi dok slušamo Božju riječ, kada osjećamo da nas Bog liječi, smanjuje našu ljutnju i razotkriva nam ono što smo već znali o sebi.

U današnjem evanđelju vidim Isusa obilježena svom ljudskošću. Na ženine geste reagira tako da ga raznježuju i gode mu. Osjetljiv je na njezine suze, njima je razoružan i u njemu se budi sućut prema toj ženi. Farizej Šimun nije iziritirao Isusa; on mu kaže: Imam ti nešto za reći. I ti imaš nešto za naučiti od te žene. Kada Isus u prispodobama govori o dužnicima, spominje desetke tisuća talenata – nemjerljivu količinu zlata. Pet stotina denara dvogodišnja je plaća. Žena grešnica gleda Isusa, a on je ne želi raniti. Zato koristi manju mjeru kako je ne bi povrijedio. I oprašta joj: Idi, vjera te tvoja spasila. Isusov stav prema toj ženi, ali i prema nama, takav je – nježan.“

Osvrćući se na još jedno Biblijsko bdjenje, vlč. Marko zaključio je: „Važno je da se ovih dana od ovih zidina odbijala Božja riječ. Ona je djelotvorna već time što je ispunila ovaj prostor. Božja riječ u nama stvara osjećaj: Žedan sam; nisam znao da sam žedan, ali me tvoja riječ napojila. Božja riječ izvor je života. Zahvaljujemo što se Isus htio objaviti u toj Riječi i darovati nam svoju ljubav.“

Na euharistijskom slavlju pjevao je mješoviti župni zbor. Na kraju misnoga slavlja župnik je zahvalio predslavitelju i svima koji su sudjelovali u organizaciji i danonoćnom čitanju Biblije. Biblijsko bdjenje ovjekovječeno je zajedničkom fotografijom sudionika misnoga slavlja, među kojima su bili i čitači koji su sudjelovali u bdjenju.

Slavlje, na koje su se odazvali i župljani drugih župa velikogoričko-odranskog dekanata, kao kršćanski agape nastavilo se nakon mise u župnom pastoralnom centru Nazaret. U zajedništvu su prisutni podijelili dojmove i odjeke Biblijskoga bdjenja te iskustva i svjedočanstva.

Neprekidno danonoćno čitanje Svetoga pisma, tijekom kojega je Biblija pročitana od korica do korica, trajalo je pet dana. Započelo je na Pepelnicu, 18. veljače, večernjim misnim slavljem koje je u župnoj crkvi predvodio župnik Norbert Ivan Koprivec. Čitanje se odvijalo uz zapaljenu svijeću, a u njemu su sudjelovali vjernici Župe i drugih velikogoričkih župa.

Svi čitači Svetoga pisma, njih više od dvjesto, bili su obilježeni vanjskim znakom – šalom koji su tijekom polusatnoga čitanja nosili oko vrata. Bdjenje je prekidano misnim slavljima koja su predslavili vlč. Dario Kral, vicekancelar Zagrebačke nadbiskupije; vlč. Grgo Marković, župni vikar; vlč. Marko Šimundić, župni vikar u Župi Vukovina; vlč. Toni Petrebić, odgojitelj u Bogosloviji, te vlč. Filip Pranjić, župni vikar u Župi sv. Jeronima i Svete Obitelji u Zagrebu.

U Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici, u kojoj se na osobit način časti događaj Navještenja, kada je Marija primila vijest od Boga da će začeti i roditi Sina Božjega, čašćenje Božje riječi Biblijskim bdjenjem prvi je put održano 2001. godine. Tijekom više godina na redovitim susretima okupljala se skupina laika. Čitali su Božju riječ, molili i pjevali te osjetili poticaj Duha Svetoga da na početku novoga tisućljeća ljudima skrenu pozornost na zapisanu Božju riječ.

Premda je nadahnuće poteklo od laika, zamisao neprekidnoga čitanja Biblije pet dana i pet noći prihvatio je i podržao tadašnji župnik mons. Josip Frkin. Riječ Božja putem Biblijskoga bdjenja iz Velike Gorice „nastavila je trčati i proslavljati se“ (usp. 2 Sol 3,1) i u drugim župama diljem Hrvatske te je prešla i granice Domovine.

Neprekidno čitanje Svetoga pisma 2008. zaživjelo je i u Rimu, gdje je čitanje započeo Sveti Otac Benedikt XVI. Tom je prigodom u materijalima biskupske Sinode o Božjoj riječi istaknut prijedlog velikogoričke Župe Navještenja da se uvede blagdan Riječi Božje.