Voditelj duhovne obnove bio je župni vikar u Župi sv. Antuna Padovanskog u Našicama fra Vinko Brković. Središnji dio obnove bilo je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre gdje su se vjeroučiteljima pridružili primatelji stipendija Zaklade Požeške biskupije za pomoć učenicima i studentima, a tijekom slavlja bogoslov Krunoslav Crkvenac iz Župe Presvetog Trojstva u Daruvaru primio je službu akolitata.

Program duhovne obnove počeo je u Dvorani sv. Terezije gdje je vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri pozdravio predstojnik Katehetskog ureda Marijan Pavelić, predstavivši im voditelja duhovne obnove. Fra Vinko je vjeroučiteljima govorio o njihovu identitetu i poslanju u današnjem školskom okruženju.

Polazeći od stvarnosti u kojoj se, kako je istaknuo, autoritet učitelja više ne podrazumijeva, a trud često ostaje neprimijećen, fra Vinko je govorio o umoru, razočaranju i „tihoj zlovolji“ koja može zahvatiti srce vjeroučitelja. Pojasnio je kako ne dolazi ponuditi gotova rješenja, nego zajedno sa sudionicima tražiti ozdravljenje od obeshrabrenosti koja prijeti njihovu poslanju.

Osvrćući se na starozavjetnu Knjigu proroka Jone, u Joninu bijegu od poslanja prepoznao je kušnju koja može zahvatiti i današnje vjeroučitelje: želju da se pobjegne od zahtjevne učionice, od nerazumijevanja sustava, od pasivnosti mladih ili od društvenog podcjenjivanja vjeronauka. „Taršiš“ današnjeg vjeroučitelja, kako je pojasnio, mogu biti racionalizacije poput osjećaja da djeca ne slušaju, da roditelji preispituju svaki korak ili da se vjeronauk marginalizira. „No, proročki poziv nadilazi logiku uspjeha i neuspjeha, on je usmjeren prema stvarnosti spasenja“, istaknuo je.

Fra Vinko je upozorio kako je moguće biti „uspješan“ u poslu, a ipak ostati neobraćen poput Jone, koji je doživio obraćenje Ninive, ali je sam ostao zatvoren u vlastitu zlovolju. Upravo zato je potaknuo vjeroučitelje na osobni povratak Bogu, na molitvu i obnovu svijesti da su poslani prije svega radi vječnosti mladih koji su im povjereni.

Govoreći o identitetu vjeroučitelja, istaknuo je da on ne proizlazi iz školskog sustava ni satnice, nego iz krsnog dostojanstva i sudioništva u Kristovoj trostrukoj službi: svećeničkoj (prinositi svakodnevicu kao žrtvu), proročkoj (naviještati istinu) i kraljevskoj (služiti ljubavlju). „Vjeroučitelj je svjedok nade, glasnik milosrđa i onaj koji vodi prema vječnosti“, protumačio je.

U drugom dijelu nagovora potaknuo je sudionike na ozbiljan duhovni i intelektualni rad: biti ljudi molitve, sakramenata i crkvenih dokumenata, trajno ulagati u poznavanje vjere te mladima davati promišljene odgovore na teška pitanja. Upozorio je kako vjeronauk ne smije biti sveden na puko „odrađivanje“ sata, nego mora biti svjedočanstvo živoga odnosa s Kristom.

Zaključujući, voditelj obnove ohrabrio je vjeroučitelje da, unatoč izazovima i mogućem osjećaju gubitka autoriteta, ne zaborave tko su: ne samo profesori, nego „most između evanđelja i mladoga srca“ te suradnici Boga koji želi spasenje svakoga čovjeka. Vjernost njihovu poslanju, poručio je, put je prema vječnosti, kako za njih same, tako i za mlade koji će jednoga dana prepoznati svjedočanstvo koje su primili u školi.

Program duhovne obnove nastavljen je u crkvi sv. Lovre pokorničkim bogoslužjem i sakramentom pomirenja. Uslijedilo je euharistijsko slavlje, koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović.

U homiliji se biskup osvrnuo na naviješteni evanđeoski ulomak o susretu Isusa i grešnice u kući farizeja. Istaknuo je kako je važno promišljati o susretu pogleda ljudske osude i pogleda Božjeg milosrđa te kako se i ljudi često ponašaju poput Šimuna, koji promatra, prosuđuje i u sebi osuđuje. „Šimun vidi ženu, ali je vidi kroz prizmu njezine grešnosti. Zato Isus postavlja ključno pitanje: ‘Vidiš li ovu ženu?’“, podsjetio je te naglasio kako to pitanje odzvanja i danas. „Vidimo li mi doista jedni druge ili gledamo kroz predrasude, etikete i površne sudove? Kako gledamo druge, kroz predrasude i osude ili s Božjim i Isusovim pogledom milosrđa, ljubavi i poštovanja?“, upitao je.

Posebno je istaknuo kako Isusu u susretu sa ženom grešnicom i drugim osobama koji su na „periferiji“ društvenog života, bolesnima, grešnima i odbačenima objavljuje svoj identitet. Dodao je da Isus ne ostaje zatvoren u sigurnosti vlastitog kruga, nego se približava onima koje društvo marginalizira. „U tome je sadržan i naš poziv na autentično svjedočenje vjere i priznavanje vlastite grešnosti, što se ostvaruje u zajedništvu s Bogom i hodu s njim i u njegovoj svjetlosti, a o tome je govorio sv. Ivan u prvom čitanju usmjeravajući na Krista“, poručio je.

Biskup je u nastavku homilije protumačio kako se zajedništvo s Bogom i Kristom ostvaruje snagom njegova Duha i Krvi koja čovjeka čisti od grijeha i posvećuje.

U tom je kontekstu naveo riječi iz sedmog poglavlja dogmatske konstitucije Drugog vatikanskog sabora Lumen gentium, koje govore o proslavljenom Kristu i svim članovima Crkve koji se otajstveno i intimno povezuju te čine jedinstvo s njim po sakramentima, dok kao putnici idu prema vječnosti. Sažimajući saborski nauk, istaknuo je da je Crkva zajednica hodočasnika koji su pozvani na puninu zajedništva s Bogom.

„Svi vjernici, bez obzira na službu ili poslanje, pozvani su na svetost koja se ostvaruje pokorom, obraćenjem i čišćenjem pogleda: učenjem gledanja drugih Kristovim očima. Crkva je sveta po Kristu koji je trajno posvećuje, ali je istodobno sastavljena od grešnika, koji su na putu obraćenja i kojima je potrebna obnova, kako bi mogli biti autentični svjedoci ljubavi i nositelji svjetla dok prolaze kroz tame današnjega svijeta i izazove s kojima se susreću oni, svi učenici, djeca i mladi, kao i odrasli“, rekao je.

Na kraju homilije biskup je ohrabrio vjeroučitelje i odgojiteljice da u svome poslanju prema mladima njeguju Kristov pogled. Pozvao ih je da budu autentični navjestitelji Kristova evanđelja i Boga koji je svjetlost i milosrdni Otac.

Nakon popričesne molitve sudionici slavlja zajedno su izmolili Molitvu Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će biti održan 2. i 3. svibnja u Požeškoj biskupiji.