Na početku je biskup istaknuo da misu slave za sve pokojne vjernike Biskupije, a osobito za preminule svećenike i vjernike pokopane u kripti katedrale. Posebno je potaknuo na molitvu za poginule i nestale u Domovinskom ratu te za sve za koje se nema tko pomoliti ili čije je posljednje počivalište nepoznato.

Naglasio je kako povezanost s pokojnicima ne prestaje njihovom smrću, nego se nastavlja u ljubavi, uspomenama i zajednički proživljenim trenucima. Dodao je da je molitva za njih znak zahvalnosti, ljubavi i poštovanja, osobito prema onima koji su svojim životom i djelovanjem ostavili trag u životu pojedinaca i zajednice.

U homiliji je biskup Martinović, polazeći od liturgijskih čitanja, govorio o kršćanskoj nadi, Božjoj ljubavi i obećanju vječnoga života. Osvrćući se na riječi svetoga Pavla da nada ne postiđuje jer je Božja ljubav razlivena u ljudskim srcima po Duhu Svetome, istaknuo je kako se kršćanska nada temelji na Kristovu uskrsnuću, Božjoj ljubavi i milosrđu.

Podsjećajući na Isusove riječi iz Ivanova evanđelja: „Onoga tko dođe k meni neću izbaciti“, naglasio je da one otkrivaju srce Sina Božjega koji nikoga ne odbacuje i ne zatvara vrata svoga srca onima koji traže život i spasenje.

Govoreći o smislu spomena pokojnika, propovjednik je istaknuo kako vjernici žele sačuvati uspomenu na osobe s kojima su bili povezani životom, događajima i zajedničkim iskustvima, ali i kako kršćanska vjera upućuje na stvarnost dublju od zemaljskoga sjećanja. „Želimo da naši dragi pokojnici budu zauvijek s nama dio našeg života na zemlji, ali želimo i mi biti zajedno s njima kod Boga nakon svog zemaljskog životnog puta“, poručio je.

Potom je rekao da Dušni dan nije samo prigoda za molitvu za pokojne nego i poziv svakom vjerniku da preispita vlastiti život i njegovu usklađenost s Božjom voljom. Dodao je da bi molitva za pokojne trebala biti povezana s razmišljanjem o vlastitom spasenju, Kristovu uskrsnuću i vječnom životu. Pritom je istaknuo kako nije dovoljno željeti spasenje samo za pokojne, nego je potrebno i osobno težiti spasenju živeći u skladu s vjerom.

U nastavku homilije biskup je upozorio kako svakodnevne ljudske želje, poput zdravlja, sigurnosti, zaposlenja i očuvanja bliskih osoba, ne obuhvaćaju cjelokupnu stvarnost ljudskoga života te da vjera nadilazi te želje i usmjerava čovjeka prema onome što je dublje i važnije.

„Vjera nas spašava od besmisla i praznine, od naše grešnosti i pomaže prihvaćanju sebe onakvima kakvi smo. Vjera nas spašava od pogleda na smrt kao tragediju, propast i uništenje života“, istaknuo je biskup, dodajući da ona pomaže razumjeti da ni ljudsko trpljenje i patnja nisu uzaludni.

U tom se smislu osvrnuo na nauk Crkve o uskrsnuću tijela i vječnom životu. Pojasnio je kako ljudsko tijelo nije tek dodatak duši, nego je s njom neraskidivo povezano. „Iako je uskrsnuće tijela stvarnost koju čovjek ne može u potpunosti razumjeti ni zamisliti, vjernici ga prihvaćaju na temelju Božje objave i Kristova uskrsnuća“, istaknuo je.

U tom je kontekstu upozorio i na suvremeni materijalistički mentalitet koji čovjeka usmjerava ponajprije na tijelo, prolazne potrebe i osjećaje, dok se briga za dušu često zanemaruje. „Posvećujemo previše vremena i pažnje tijelu, a premalo duši. Premalo vodimo brigu za svoju dušu“, upozorio je, pozivajući vjernike da ne budu usredotočeni isključivo na trenutačne životne okolnosti, nego da svoj pogled usmjere prema vječnosti.

Govoreći o ljudskoj duši, istaknuo je kako se njezina stvarnost očituje i u ljudskom licu, očima i srcu, koji otkrivaju čovjekov unutarnji svijet koji nadilazi materijalnu stvarnost. „Duša je besmrtna i Božjim stvaranjem utkana u čovjeka, a briga za nju važna je priprava za uskrsnuće tijela i život vječni“, dodao je.

Na kraju homilije biskup je pozvao na molitvu da Bog u svom milosrđu pokojnicima podari puninu života i vječno zajedništvo sa sobom, a živima utjehu vjere i nade te da im Blažena Djevica Marija pomogne na putu prema vječnosti.

Nakon popričesne molitve nazočni su se, uz zvonjavu katedralnih zvona u spomen na preminule, u procesiji uputili u kriptu katedrale. Ondje su predstavnici svećenika i redovnica, pojedinih gradskih ustanova i udruga, hrvatskih branitelja, policije i vojske te djece i mladih pred križem izrekli molitvu i položili svijeće za pokopane u kripti i druge preminule iz svih skupina građanstva, a biskup Martinović zaključio je obred molitvom odrješenja, izvijestila je Požeška biskupija.