Sprovodne obrede na groblju i misu zadušnicu u samostanskoj kapeli sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetog Lica predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s više svećenika i redovnika.

Izrazivši svoju iskrenu sućut sestrama u Karmelu te obitelji pokojnice, biskup je u homiliji istaknuo kako život s. Kristine sam po sebi predstavlja snažno svjedočanstvo vjere, odnosno svjedočanstvo o Isusu Kristu, prijateljstvu i ljubavi. Podsjetio je da je sestra Kristina prije 35 godina položila vječne zavjete u Karmelu te je u skrovitosti živjela život molitve, rada i zajedništva s drugim sestrama, pomažući mnogima koji su joj se obraćali s molbama da moli za njihove potrebe. Biskup je posvjedočio i osobno iskustvo susreta s njom, naglasivši njezinu poniznost, jednostavnost i vedrinu, osobito u bolesti, kada je, kako je rekao, ostala mirna, pa i radosna.

Govoreći o smislu smrti i kršćanske nade, biskup je naglasio da je važno biti uz Isusa te da nas krštenje uvodi u otajstvo smrti i uskrsnuća. „Zapravo je najvažnije da smo uvijek uz Isusa. Čak i ovo prvo čitanje koje smo čuli iz Poslanice apostola Pavla Rimljanima govori da smo po krštenju umrli, ali i uskrsnuli. Jer upravo kao što smo umrli u grijehu, tako smo uskrsnuli u Bogu. Uskrsnuće je poziv na novi život, život koji već imamo u sebi po krštenju i što je temelj za redovničke zavjete i sve drugo nakon toga“.

Osvrnuvši se na pročitano Evanđelje, ulomak o Lazarovu uskrsnuću, istaknuo je Isusovu blizinu i suosjećanje jer „Isus je zaplakao…“, kao znak prijateljstva prema čovjeku i poruku da smrt nema posljednju riječ. Podsjetio je da su neki, unatoč tom znaku, ostali zatvoreni za vjeru, jer postoje i oni koji ne mogu podnijeti svjedočanstvo života koji upućuje na Boga. „Mi živimo u svijetu koji je s jedne strane Božji, a s druge strane bori se protiv Boga. Zato smo pozvani u takvom svijetu biti znak Božji, znak Kristov“, poručio je biskup.

Na kraju je povezao redovničko ime pokojnice s njezinim duhovnim usmjerenjem. „Presveto Trojstvo bilo joj je nadahnuće da promatra i živi Božju ljubav te da u jedinstvu zajednice bude znak Kristove prisutnosti“. Okupljene je potom pozvao na molitvu za pokojnicu, istaknuvši da ona nije nestala, nego je i dalje prisutna s nama, dok svi zajedno koračamo prema punini života u zajedništvu Presvetoga Trojstva.

Na groblju se od pokojnice oprostio i župnik fra Robert Ćibarić, pročitavši nekrolog koji su napisale sestre karmelićanke Karmela sv. Male Terezije, predvođene prioricom s. Danijelom. U njemu su posebno naglašene vrline pokojnice: čovječnost, poštenje, odgovornost i vjernost, kao i smisao za žrtvu, nesebično služenje i zahvalnost. Opisana je kao ponizna i vedra sestra, s izraženim smislom za humor, koja je tkala radosno sestrinsko zajedništvo te znala unositi mir i toplinu u zajednicu. Bila je praktična i umjetnički nadarena te je svoje darove rado stavljala u službu samostana. U molitvi je njegovala ljubav prema tišini i blizini s Bogom, osobito se nadahnjujući otajstvom Presvetoga Trojstva. Istaknuto je i kako je tešku bolest prihvatila hrabro i strpljivo, s unutarnjim mirom i predanjem Božjoj volji, ostavivši snažno svjedočanstvo vjere sestrama i svima koji su joj bili blizu.