Uime generacije svećenika od preminuloga vlč. Dubovečaka oprostio se župnik u Vinici i dekan Ivanečkog dekanata preč. Valent Posavec. Prisjetio se kako su prije 52 godine zajedno zaređeni za svećenike Zagrebačke nadbiskupije. „Bila je to najbrojnija generacija – 33 svećenika u jednoj godini“, rekao je.

„Kao svećenik, dragi kolega Slavko, uvijek tih, nasmijan, uvijek strpljiv. Takav je život živio u sjemeništu, ali jednako tako i na župama gdje je boravio. Zato danas uime generacije svećenika želim izraziti iskreno sućut svima, a napose moliti Gospodina da bude blag i milosrdan sudac, da mu oprosti grijehe i slabosti što je možda za života počinio, kako bi u Njemu mogao naći riječi: ‘Dođi, slugo dobri i vjerni, bio si vjeran u malom, uđi sada u radost i veselje svojeg gospodara’“, istaknuo je preč. Posavec i dodao: „Neka mu Gospodin udijeli mir, neka mu udijeli radost vječnog života i nagradu koju je stekao kroz ovaj zemaljski život radeći na njivi Gospodinovoj. Neka mu Gospodin bude nagrada za sve dobro što je učinio.“

Nakon sprovodnih obreda biskup Kovač slavio je misu zadušnicu u župnoj crkvi Blažene Djevice Marije Pomoćnice u Ivancu Bistranskom.

U homiliji mons. Kovač, tumačeći Isusove riječi, „U domu Oca mojega ima mnogo stanova…“, rekao je kako „mnogi stanovi označuju različita mjesta koja Bog pripravlja prema vjernosti života. Ti mnogi stanovi označuju različite stupnjeve dostojanstva prema našim zaslugama. Ali svi sudjeluju u jednoj te istoj vječnoj radosti gledanja Boga. Bog će biti svet u svima, gdje nas ljubav sjedinjuje bez zavisti. Ti stanovi su za radnike koji u Kristovom vinogradu primaju isti denar, vječni život za sve, a radost se umnaža u gledanju Boga.“
Istaknuo je da je „ipak, mjesto svake duše pripravljeno na jedinstven način, osmišljeno Božjim milosrđem, a ostvareno vjernim življenjem. To je poticaj i nama – vjerno živjeti. Krist ne pripravlja samo mjesta, nego i nas same. Uzašao je da bismo živjeli vjerujući u ono što još ne vidimo, gradeći Božji hram u svojim srcima.“

Pozvao je okupljene da zamisle umornog putnika na uskoj cesti, „sa štapom u ruci koji druge vodi kući. To bi bio opis svećenika: zaređen da pokazuje put za duše, propovijedajući Krista raspetoga i uskrsnuloga. Koliko je puta pred oltarom vlč. Slavko prikazivao svetu žrtvu za svoj narod. Koliko je puta slušao ljudske boli u ispovjedaonici i vraćao mir savjesti. Koliko je puta u tišini bolesničkih soba donosio Isusovu blizinu onima koji su se spremali prijeći prag vječnosti. I taj prag prešao je on sada. U svijetu prolaznih sigurnosti, izgubljenih poslova, narušena zdravlja, nemira među narodima, smrt se čini kao kraj. No, Isus je sve pobijedio i rekao: ‘Ja sam pobijedio svijet, opet ću doći i uzeti vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja’. Božja ljubav, očitovana u Kristu raspetome i uskrslome, oživljuje našu vjeru, našu nadu i našu ljubav.“

Na kraju misnoga slavlja župnik u Ivancu Bistranskom Marijan Kušenić uputio je zahvalu svima koji su ispratili preminulog vlč. Dubovečaka te biskupu Kovaču koji je predvodio sprovodne obrede i misu zadušnicu. „Zahvaljujemo Bogu na životu vlč. Slavka, na odazivu u svećeništvo, na raznim darovima kojima je drugima bio prostor milosti i radosti ponekad u povučenosti života. Zahvaljujemo za njegovo svećeničko služenje u župama“, rekao je na kraju vlč. Kušenić.