Nakon okupljanja kod vrsarskog groblja, veći broj okupljenih vjernika iz Vrsara i Gradine, ali i iz drugih župa Porečkog dekanata, predvođeni umirovljenim svećenikom Splitske nadbiskupije mons. Tomislavom Čubelićem te mjesnim župnikom Linom Zohilom, krenuli su pjevajući „Stala plačuć“ prema postajama koje su postavljene na stabla uz šumsku stazu. U nošenju križa te čitanju promišljanja uz postaje izmjenjivali su se župni čitači i krizmanici.

Zaključna molitva održana je ispred crkve sv. Andrije, a prigodnu meditaciju izrekao je mons. Čubelić. Na početku se osvrnuo na žrtvu i patnju u perspektivi vremenskog raskoraka od Kristova doba do današnjeg. „Samo su novi ljudi na pozornici, a patnja i križ izgleda da to traje do konca svijeta“, rekao je.

„Što je to čovjek pred dvije tisuće godina i malo više ili što smo mi to danas dobili kad smo razapeli Boga na križ? U čemu smo bolji? Je li nam bolja obitelj? Jesu li bolji brakovi? Jesu li bolja djeca i ovi mladi ljudi? Što je to u nama ljudima da mi pošto poto hoćemo ubiti Boga, svojim životom svojom arogancijom, bezboštvom i okrivljavanjem?“, upitao je propovjednik. „I onda što god nam se dogodi, kaže ‘to mi je dao Bog’. Nije. Što Krist hoće? On uzima križ kojeg mu mi dajemo i pretvara ga u naše spasenje“, istaknuo je mons. Čubelić.

„Zato nas, ljude koji vjeruju, neće spasiti ovo drvo. Spašava Krist, ali smrt je trebalo izdržati“, rekao je i nastavio pitanjem: „Tko se može žrtvovati za nekoga? Samo tko ga voli. Krist voli ljude. Pogledajte život, obitelji, probleme. Ima li jedan otac ili majka kraja žrtve za svoje dijete koje voli? Nema. Čak i onda kad ne uspije u onome što hoće. Zato su Krist i njegova logika jedina istina, svi nas drugi lažu“, pojasnio je.

„Pogledajte ljude u društvu, moćnike, političare. Je li itko obećao križ? Ne, nego ‘bit će vam dobro’, a mi pohlepni, pa uvijek iznova vjerujemo. Samo ne vjerujemo u ono što Krist kaže, a Krist kaže ‘Slušaj me. Da li ste mi križ. Ja sam ga nosio i ja ga nosim. Idem s njim na kalvariju. U njemu su sva vaša zla i ja ih ništim svojom ljubavlju. Ja ih poništavam za vas i vaše spasenje’. Zato bi bilo jako važno barem pamtiti, što Krist kaže u kritičnim trenucima“, naglasio je mons. Čubelić.

„On kaže ‘tko hoće za mnom, neka uzme svoj križ i slijedi me’. Dakle ne tuđi, samo svoj. Gledaj kako sam se ja ponašao. Samo to kaže ’tko hoće’. To znači, ne mora nitko. Ne mora nitko, ali trebam ako hoću biti kršćanin i čovjek vjere. Sve vam se u svijetu mijenja i promijenit će se, ali križ će ostati do vječnosti. On se ne mijenja. To je stožerno mjesto – ključ oko kojeg se okreće naš život. I samo onaj čovjek tko svome križu, po Kristovu kriteriju daje smisao, taj ga može nositi”, naglasio je propovjednik.

„Samo onaj tko dopusti Kristu ulazak u svoju patnju, bol, muku, nevolju, tko dopusti da Krist tu nađe mjesto, taj je spašen. Zato, bez križa nema života. Svakakvih križeva ima, i prije Krista i poslije Krista, ali samo je jedan kroz kojeg se spašavamo, a to je Kristov križ. Pokušajmo se barem malo promijeniti u ove velike dane Kristove muke i uskrsnuća, minimum svog života i osjećati ćemo se drukčije“, zaključio je propovjednik.

Križni put „Ka sv. Andriji“ prvi je put održan 15. travnja 2011., nakon što je godinu ranije ta crkvica temeljito obnovljena te tako spašena od propadanja i posve ruševnog stanja u kojem se do tada nalazila. Misu povodom završetka obnove crkve sv. Andrije u Vrsaru predvodio je biskup Ivan Milovan 11. studenoga 2010. godine.

Nakon te obnove ponovno je stavljena u funkciju, a već sljedeće godine (2011.) počela je tradicija križnog puta „Ka sv. Andriji“, koji povezuje Vrsar s tom crkvicom i dodatno je oživio njezinu duhovnu i kulturnu važnost u zajednici, izvijestila je Župa sv. Martina Vrsar.