Nakon molitve moderator tribine Ivica Bedeničić, ravnatelj Katoličke gimnazije s pravom javnosti u Požegi pozdravio je sve sudionike, predstavio predavača i kratko uveo u temu tribine.

Fra Renato je u svom izlaganju ponudio dublji pogled na pitanje „Što će mi Bog?“, istaknuvši kako odgovor uvelike ovisi o slici koju čovjek ima o sebi i o Bogu. Na početku je naglasio važnost motivacije, postavljajući pitanje: „Zašto nešto radim? Zašto mi nešto treba?“ Kao primjer naveo je dolazak na ispovijed, upozorivši da nije svejedno dolazi li čovjek iz straha ili iz svijesti da je povrijedio Božju dobrotu. „Zanima me motivacija, što te pokreće?“ istaknuo je.

Govoreći o čovjeku, fra Renato ga je opisao kao biće odnosa. Naglasio je kako se identitet ne bi trebao temeljiti isključivo na postignućima ili ulozi u društvu, nego prvenstveno na odnosima koje osoba živi. „Kad su odnosi dobri, s Bogom, u obitelji i s prijateljima, život je ljepši. Kad jedan od tih odnosa zapne, puno toga će zapinjati“, poručio je.

U nastavku je govorio o slici Boga, upozorivši kako mnogi vjernici imaju pogrešno poimanje. Odbacio je pojednostavljenu sliku Boga kao udaljenog „suca“ te naglasio kršćansko razumijevanje Boga kao zajedništva osoba, Oca, Sina i Duha Svetoga. „Bog nije nešto, nego netko“, rekao je, dodajući kako se biblijski Bog uvijek veže uz konkretne ljude: „On je Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.“

Posebno se osvrnuo na biblijski primjer Abrahama, istaknuvši kako odnos s Bogom mijenja čovjeka do te mjere da dobiva novi identitet. „Odnos s Bogom trebao bi me mijenjati“, naglasio je, dodajući da Bog od čovjeka traži vjernost savezu i ustrajnost u odnosu.

Fra Renato je zatim ponudio nekoliko odgovora na pitanje „što će mi Bog“, istaknuvši da je čovjek po naravi usmjeren na odnos te da se u susretu s Bogom ostvaruje u punini. Podsjetio je i na misao sv. Augustina: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi“, naglašavajući da čovjek ne može pronaći mir u stvarima, nego u osobi.

Govoreći iz osobnog iskustva, priznao je kako njegov odnos s Bogom nije uvijek bio isti te da se razvijao kroz život. „Bog i krivom crtom piše pravo“, rekao je, prisjećajući se svojih mladenačkih početaka kada je na molitvene susrete dolazio više zbog društva nego zbog vjere.

Na kraju je upozorio na opasnost da se Boga svede samo na sredstvo za ostvarivanje vlastitih potreba. U tom je kontekstu slikovito rekao: „Ponekad Boga tretiramo kao aparat za kavu, ubacimo molitvu i očekujemo da dobijemo ono što želimo.“ Takav pristup, dodao je, često vodi u razočaranje i pogrešnu sliku Boga.

Zaključujući izlaganje, fra Renato je istaknuo kako odgovor na pitanje „što će mi Bog“ ovisi o ispravnom razumijevanju i čovjeka i Boga, kao bića odnosa. Upravo u tom odnosu, naglasio je, čovjek pronalazi svoj identitet, smisao i puninu života.

Na kraju tribine moderator Bedeničić je zahvalio fra Renatu za njegovo izlaganje kojim se završava ciklus ovogodišnjih korizmenih tribina, a svim nazočnima za sudjelovanje na ovoj, kao i na prethodnim tribinama.