Profesorica Klarin je o temi govorila iz perspektive znanosti, psihologije, ali i svoga iskustva. Naime, posljednjih dvadesetak godina intenzivno povezuje znanja iz psihologije i razvojne psihologije s geštalt terapijom, čime nastaje cjelovit pogled na osobu i njezin životni put. Prof. Klarin volontira pri Zadarskoj nadbiskupiji, u Povjerenstvu za obitelj Zadarske nadbiskupije. S obzirom na temu tribine, uvodno je rekla da se na prvi pogled otpornost i ranjivost doimaju kao paradoksi, kao nešto što ne ide skupa. U izlaganju je pokazala da se ta dva procesa nadopunjuju; „kroz ranjivost i po ranjivosti ostvarujemo odnose, a time postajemo otporni.“

Otpornost je u psihologiji danas vrlo aktualna tema. Istaknula je nekoliko temeljnih pitanja koja si mogu postaviti u vremenu u kojem žive: „Zašto danas govorimo o otpornosti? Treba li djecu štititi od svega? Kako balansirati između zaštite i puštanja: gdje su granice? Kako prepoznati ranjivost vs. otpornosti? Kako dijete reagira na frustraciju, neuspjeh, neostvarene ciljeve, anksioznost, perfekcionizam? Izazivaju li ta stanja nekakav zastoj ili su pak motivacija da se nešto poduzme i razriješi određena situacija.“

Upozorila je i na neke mitove koji se krivo prenose: Jaka djeca ne pokazuju emocije; otpornost znači izdržati sve sam; treba ukloniti/izbjegavati sve frustracije. „Emocije čine značajan dio našega života i ne treba ih zanemariti“, istaknula je prof. Klarin te dodala s obzirom na drugi navedeni mit: „Sama ne mogu izdržati gotovo ništa. Treba mi uvijek netko. Djetetu treba roditelj, treba ti prijatelj, treba ti Svevišnji, netko nam treba, jer sami ne možemo.“ Tražiti pomoć je nešto ljudski i treba to znati, a sve se to uči od malih nogu.

„Kada je izloženost stresu nekontrolirana, preplavljujuća, kronična može imati posljedice za tjelesno i psihičko zdravlje“, rekla je.

Otpornost je proces pozitivne prilagodbe u situacijama tragedije, traume, nedaće, značajnih razina stresa ili prijetnje. Ljudi koje smatramo psihološki otpornima koriste se svim dostupnim resursima kako bi se što učinkovitije nosili sa stresnim, frustrirajućim situacijama, ali i nosili s posljedicama doživljenog stresa. To su osobe koje se lakše suočavaju sa životnim izazovima.

Psihološka otpornost važna je dimenzija zdravlja. Prevencija je depresivnim i anksioznim stanjima, prisilnim mislima, psihičkim i tjelesnim bolestima, umoru, zabrinutosti, teškoćama spavanja.

Ranjivost je sposobnost doživljavanja i pokazivanja emocija, potreba za podrškom, posezanje za…., pokazivanje nesigurnosti (strah od odbacivanja). Strah od vlastitih emocija, strah da pokažemo vlastitu ranjivost. No, taj ranjivi dio je autentični dio nas i ranjivost je ključna za duboko povezivanje. Ranjivost kao prostor za povjerenje, prostor u kojem se dvije osobe mogu naći. Svi smo mi ranjivi. Prije nego li smo se rodili i po rođenju pokazujemo ranjivost i ovisnost o drugima. No prisutan je strah, strah od ranjivosti (neprihvaćanje sebe, rizik za vlastito „ja”) vodi prema različitim maskama koje nas udaljuju od autentičnog dijela sebe. „Ranjivost je velika ljudska kvaliteta“, istaknula je prof. Klarin.

Važna je i samoregulacija, dodala je prof. Klarin, „Sposobnost upravljanja svojim emocijama, doživljajima, a onda i ponašanjem. Ona se uči kroz odnos. Sigurni i pouzdani odnosi s bliskim osobama doprinose osjećaju sigurnosti, pripadanja, oslonca koji djetetu omogućuju istraživanja, odnosno razvoj.“

Istaknuto je da se opornost razvija kroz sigurnu privrženost koja je izvor sposobnosti za suočavanje s neugodnim događajima i emocijama. Potrebna je i prilika za učenje – iskustvo savladavanja izazova (nasuprot tzv. helikopter roditeljstvu). Potrebne su i značajne osobe kao modeli, razvijanje autonomije i stjecanje zrelosti te poticanje samostalnosti.  Zatim je iznijela i najčešće dileme koje se postavljaju: Treba li dijete zaštiti od neugodnih emocija? Trebam li „očvrsnuti” dijete” U kojem trenutku trebam uskočiti, a u kojem pustiti? Koja su moja očekivanja od djeteta?

„Jedno od najvažnijih načina poticanja otpornosti je promicanje zdravog obiteljskog i društvenog okruženja“, zaključila je prof. Klarin.

Ovogodišnji ciklus korizmenih tribina srijedom, posvećen temi ranjivosti, završava 7. tribinom u srijedu 1. travnja, kada će dominikanac, glazbenik, publicist i radijski voditelj o. Anto Bobaš govoriti o temi „Oproštenje grijeha: uloga ranjivosti u duhovnom rastu“.

Organizatori tribina su Dominikanski samostan bl. Augustina Kažotića i Institut sv. Tome Akvinskog u Zagrebu.