Na početku je upriličena svečana procesija od oltara do ulaznih vrata, zbog vremenskih neprilika jer je ove godine u Sarajevu bila „bijela Cvjetnica“, gdje je nadbiskup pozdravio misnike i nazočne vjernike. Potom je podsjetio na značenje Cvjetnice te je blagoslovio maslinove grančice. Pročitan je evanđeoski odlomak, a nadbiskup je blagoslovljenom vodom poškropio brojne vjernike koje pravi zimski dan nije omeo da ispune sarajevsku prvostolnicu.

Nakon misnih čitanja, u navještaju Muke Gospodnje po Luki ulogu Isusa imao je preč. Zubak, evanđelist je bio katedralni župnik sv. Petra mons. Ivo Tomašević, dok su druge uloge bile raspodijeljene među članovima Katedralnog zbora „Josip Stadler“, predvođenog vlč. Markom Stanušićem. Narator je bio vlč. Marin Petrović.

Uslijedila je prigodna homilija vrhbosanskog nadbiskupa, koji je na početku kazao kako na današnji dan i na Veliki petak, za razliku od svih drugih liturgijskih okupljanja Isusovih vjernika, crkveni propisi izričito savjetuju, glede propovijedi, da – ako je moguće – bude kratka. „Jer, prije svega, dojam koji smo stekli dok smo slušali izvješće o Isusovoj muci toliko je dubok da je opće uvjerenje, pa i nas danas ovdje okupljenih, kako je šutnja, nakon svega što smo čuli, u stvari najprikladnija propovijed i najrječitije govori o misteriju: s jedne strane Božje vjernosti i dobrote, koja se očitovala u Isusovu ponašanju, riječima i djelima, i s druge strane misteriju ljudske zlobe i prevrtljivosti, ali i ljudske dobrote koja se očitovala u ponašanju, riječima i djelima različitih osoba“, tumačio je propovjednik.

Nadalje, nadbiskup je podsjetio kako je Isusova muka završila davno, prije mnogo stoljeća. „No, osim dojma o Isusovu ponašanju, riječima i djelima, i osim dojma o mišljenju, riječima, djelima i ponašanju ljudi koji su se pojavili u tom velikom događaju Božje i ljudske povijesti – točnije bi bilo kazati Božje povijesti s ljudima – ostaje pitanje i istina da se Isusova muka, Križni put i osuđivanje na jedan drugačiji način nastavljaju, na žalost, kroz svu povijest. Da, Isusova je muka povijesno završila. Ali Božja stvorenja, osobito Božje slike i prilike, naša braća i sestre, ljudi od onih doba do danas, a vjerojatno će, na žalost, tako biti i ubuduće, stradaju na različite načine“, upozorio je mons. Vukšić, naglasivši kako su ta stradanja u zbjegovima, u ratovima, u progonima, u siromaštvu, samoći, ostavljenosti, u gladi i u golotinji.

„I gdje god koji brat i sestra trpi, Isus nastavlja trpjeti. Gdje god se nastavljaju križni putovi Božjih stvorenja, Isus je zajedno na tom istom križnom putu Božjih stvorenja, svoje braće i sestara, udova svoga tijela koje se zove Crkva“, posvijestio je nadbiskup Vukšić. Nastavljajući homiliju, kazao je kako se, umjesto pitanja kako je moguće da iste osobe na Cvjetnicu dočekuju Isusa radosno, a na Veliki petak ga odbacuju, treba zapitati o vlastitom ponašanju.

„I, umjesto da razmišljamo o njima, ovo kratko razmišljanje završit ćemo pitanjem sebi: Kako se ja, počevši od mene biskupa pa do zadnjeg Isusova vjernika na ovoj zemlji, ponašam na križnim putovima braće i sestara?“, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Ceremonijar na misnom slavlju bio je vlč. Ivan Rako.

Kao i dosadašnjih godina, vjernici su u katedrali na ulazu mogli uzeti maslinove grančice koje je nabavila Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u BiH te, ukoliko žele, ostaviti svoj prilog za pomoć misijama.