Draga braćo i sestre!

U ovo vazmeno vrijeme često ćemo čuti Isusov pozdrav: »Mir vama!«

Toliko smo se navikli na ove dvije riječi da im ne dajemo dužnu pozornost i dok ih izgovaramo već ih zaboravljamo. A Mesija je sišao među nas praćen anđeoskom pjesmom: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!« (Lk 2,14).

Na Posljednjoj večeri, oporučno govori učenicima: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje« (Iv 14, 27).

I u stanju uskrsnulosti, nakon što je pobijedio grijeh i smrt, svaki puta kad im se očituje, upravlja im isti pozdrav: »Mir vama!« (Iv 20,19. 21. 26).

»Mir vama!« je pozdrav i dar u isto vrijeme. Uskrsnuli ne daruje mir koji dolazi sa strane, niti je nametnut od drugih, niti je plod pregovora i kompromisa, nego je plod njegovog mesijanskog poslanja, dosljednosti prijeđenog evanđeoskog puta i zapečaćen njegovom mukom, smrću i uskrsnućem. To je istinski i trajni mir, kojeg ne može uništiti nikakav nemir i kojeg svijet ne može dati.

Svjetski mir se dogovara nad materijalnim razvalinama i nad tuđim grobovima, a njime kalkuliraju oni koji nisu spremni svoje živote položiti za druge. Kad bi svoj život dali oni koji su započeli ratove, tog istog časa nastao bi mir u svijetu. Tu je razlika mira kojeg Krist daruje i onog kojeg svijet dogovara.

Krist je uvijek bio mirotvorac, ali su ga razapeli oni koji to mirotvorstvo nisu mogli podnijeti, jer je njegov mir unosio u njih nemir i pozivao ih na obraćenje, ali oni nisu bili na to spremni. Lakše je drugoga silom ukloniti, nego li svoje greške priznati. Jer bi priznanje moralo voditi u obraćenje i promjenu mentaliteta.

Mir koji iz Krista izlazi i kojeg daruje svojim učenicima ulijeva u njih duboku radost, mijenja njihove živote i povijest svijeta. Uklanja podijele i svojim stilom života naviješta novo doba: ne sebi ugađati, nego za drugoga živjeti.

Isusov »Mir vama!«, na koje nas evanđelje uporno podsjeća, znači da je mir uskrslog Gospodina uistinu Božji plan za sav ljudski rod. Iz njegova mira rađamo se mi kao kršćani i kao kršćani pozvani smo unijeti taj mir u svoja srca i u živote oko nas.

Mir nikada nije jeftin i gradi se žrtvom vlastitog života. U isto vrijeme dok Uskrsnuli izgovara ove riječi, pokazuje učenicima tragove svoje muke, koji unatoč uskrsnuću, ostaju neizbrisivo utisnuti u njegovo tijelo. Isus je uskrsli i živi, ​​ali ne briše tragove cijene svoje bezgranične ljubavi. Tragovi njegove muke također su konkretna poruka njegovim prijateljima, pozvanima donijeti mir svijetu, znajući da često moraju platiti za njegovo ostvarenje.

Da bismo bili graditelji mira najprije u sebi moramo stvoriti ozračje tišine kako bismo u svom srcu i u svojim savjestima čuli vapaje i patnje drugih. Kako ćemo biti mirotvorci ako ne čujemo one oko nas koji također uzdišu za životom?

Mir koji od Krista dolazi preduvjet je za prihvaćanje njega kao našeg Spasitelja i njegove evanđeoske poruke spasenja.

Budući da Isus nikada od nas ne traži nešto što nas nadilazi, on nas i osposobljava da to isto možemo činiti. Daje nam onog istog, svoga Duha, koji je njega nadahnjivao, osposobljavao i vodio kroz sav život.

U isto vrijeme dok nam daje svoga Duha, oslobađa nas od grijeha sebičnosti i otvara prema potrebama drugoga, kako bismo prihvatili i onoga koji nas je povrijedio i tako mu pomogli da to više ne čini.

Po njegovom primjeru, Isus očekuje od nas da se manje brinemo za sebe, a da nam važnije bude da pomognemo drugome da bude dobar i svet, jer i o svetosti tih drugih ovisi i naše dobro i budućnost.

Ako smognemo hrabrosti da plod Kristove muke, smrti i uskrsnuća, ne bude samo izvanjska proslava Uskrsa, nego da ih utjelovimo u svom životu, onda ćemo se sigurno naći u ovom svijetu isto onako kako se on osjećao kad je nakon uskrsnuća došao među svoje. Ne uživa kao pobjednik u svojoj nedostupnoj slavi nego je »stao u sredinu« (Iv 20, 19. 26), posred svojih učenika, usred svoga naroda.

Biti u sredini često se smatra središtem pozornosti, a u stvarnosti biti u sredini je vrlo neugodno mjesto: svi te promatraju, a ti ne možeš gledati sve, jer si izložen sa svih strana. Raditi za ovaj svijet znači biti razgoljen i izložen svima i spreman primiti na sebe rane koje će ti nanijeti oni isti za koje radiš.

Isus stoji posred svojih učenika i pokazuje im svoje probodene ruke i srce, cijenu mira koji im dariva i cijenu njihova spasenja i otkupljenja.

Isusovo uskrsnuće je ranjeno uskrsnuće. Isus je dopustio da njegovo uskrsnuće bude ranjeno, kako bi ga svi mi mogli iskusiti. Svi smo ranjivi i svi smo ranjeni i svi osjećamo duboku potrebu da budemo spašeni: od sebe samih, od onoga što mislimo da nam se slučajno dogodilo, od onih koji nam namjerno zlo čine, od smrti i ništavila. Uskrsli i ranjeni Isus dolazi k nama da nam ponudi iskustvo svoga uskrsnuća. Naše rane, zajedno s njegovim, put su koji nam omogućuje da već sada, u vjeri, nadi i ljubavi, živimo iskustvo uskrsnulosti.

U njegovim ranama već su uskrišene rane svakoga koji vjeruje da je on njegov Učitelj i Spasitelj i koji je spreman na sebe preuzeti njegov pozdrav, dar i poslanje: »Mir vama! Kao što je mene poslao Otac i ja šaljem vas« (Iv 20, 21).

Draga braćo i sestre! Nastojte se prepoznati i u svoj život utjeloviti ovaj pozdrav, dar i poslanje Uskrsnulog Gospodina, kako bi vam Uskrs bio sretan, a cijelo vazmeno vrijeme mirom i blagoslovom ispunjeno!

✠ Ivica Petanjak, biskup