Biskup je predvodio euharistijsko slavlje uz koncelebraciju vojnog biskupa u miru msgr. Jurja Jezerinca, generalnog vikara mons. Ilije Jakovljevića, biskupskog vikara za pastoral u MUP-u vlč. Frane Musića, biskupskog vikara za pastoral MORH-a i OS RH don Slavka Rajiča te drugih vojnih i policijskih kapelana. Na misi su sudjelovali i djelatnici Vojnog ordinarijata, pomoćnici kapelana, djelatnici MUP-ove Samostalne službe za suradnju s Vojnim ordinarijatom i MORH-ova Samostalnog odjela za potporu Vojnome ordinarijatu.

U propovijedi, nadahnutoj evanđeoskim riječima „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza“ (Lk 4, 18), biskup Bogdan istaknuo je da je Krist Pomazanik poslan svijetu kako bi donio radosnu vijest siromasima, oslobođenje zarobljenima i vid slijepima. Naglasio je kako to poslanje nije ostalo zatvoreno u povijesti, nego se nastavlja u Crkvi kroz sakramente i život vjernika. Kristovo pomazanje, rekao je, trajno je prisutno i prenosi se po svakom kršćaninu koji svojim životom postaje znak Božje prisutnosti u svijetu.

Govoreći o značenju Velikog četvrtka, biskup je podsjetio da se toga dana Crkva spominje ustanove euharistije i svećeništva. Istaknuo je kako je svećenik pozvan nastaviti Kristovo poslanje – naviještati, liječiti, oslobađati i posvećivati – ne u vlastito ime, nego u ime Krista. Posebno je naglasio da je svećenička služba služenje, a ne vlasništvo nad otajstvima, te da je svećenik prije svega čuvar i poslužitelj Božje milosti koja se očituje u sakramentima.

U središtu biskupova razmišljanja na Misi posvete ulja na Veliki četvrtak bila je duboka povezanost svećenika i euharistije. Euharistija je, kako je istaknuo, izvor i vrhunac svećeničkog života, jer se u njoj Krist trajno daruje svome narodu. Svećenik svojim poslanjem postaje oruđe tog dara, posredujući Božju prisutnost među ljudima. U tom kontekstu naglasio je i važnost sakramenta pomirenja, u kojem svećenik djeluje kao znak Božjeg milosrđa, donoseći oproštenje, oslobođenje i novi početak svima koji traže Božju blizinu.

Posebna pozornost posvetio je službi svećenika u Vojnom ordinarijatu, gdje je njihovo poslanje biti prisutnost Krista među vojnicima i policajcima, često u zahtjevnim i rizičnim okolnostima. Svećenik je pozvan donositi mir, nadu i duhovnu snagu ondje gdje su prisutni nesigurnost i izazovi, svjedočeći Kristovu ljubav konkretnim djelovanjem i blizinom ljudima.

Zaključno, biskup je naglasio kako su po krštenju svi vjernici dionici Kristova poslanja. Pozvani su biti nositelji nade, svjetla i slobode u svakodnevnom životu – u obitelji, na radnom mjestu i u društvu. Na Veliki četvrtak, istaknuo je, Crkva zahvaljuje za dar svećeništva, euharistije i pomirenja te moli za vjernost svećenika i otvorenost svih vjernika djelovanju Duha Svetoga, kako bi Krist i danas po njima nastavio svoje djelo u svijetu.

Spominjući se dana kada je Krist podijelio svoje svećeništvo apostolima, biskup je nakon homilije pozvao okupljene prezbitere da obnove svoja svećenička obećanja koja su dali na dan svoga ređenja.

Pri završetku euharistijske molitve biskup je blagoslovio bolesničko ulje. Nakon popričesne molitve uslijedio je obred posvećenja krizme.

Na kraju svete mise biskup je zahvalio svim svećenicima na njihovoj službi i radu, čestitao im svećenički dan, dies natalis njihova svećeništva, a biskupu Jezerincu je čestitao šezdesetu obljetnicu svećeništva koju slavi ove godine.