Na ovogodišnjoj proslavi blagdana Svetog Trna, u utorak 5. svibnja u Pagu, paški župnik don Božo Barišić i s. Benedikta Halilović, opatica paškoga benediktinskog samostana koji od 15. stoljeća čuva relikviju Svetog Trna, najavili su uspostavu duhovne povezanosti između paškoga i solesmeškoga samostana sv. Petra, koja će biti formalizirana potpisivanjem „Povelje o razmjeni duhovnih dobara“.

Tim povodom, u srijedu 13. svibnja 2026., na blagdan Gospe Fatimske, obrazac te povelje u paški samostan na potpisivanje donosi bračni par Samuel i Odile Pruvot, oblati sv. Benedikta, koji su kao vjernici laici povezani s tom francuskom monaškom zajednicom. Bračni par Pruvot boravit će kod paških benediktinki od srijede 13. do nedjelje 17. svibnja.

Povelja potvrđuje da će se duhovno zajedništvo svake godine liturgijski obilježavati u samostanu sv. Petra u Solesmesu 4. svibnja, u čast Svetog Trna, istoga dana kada se blagdan slavi u Pagu. Također, u samostanu u Pagu svake će se godine na Uskrsni ponedjeljak spominjati samostan sv. Petra u Solesmesu, u čast njihove relikvije Svetog Trna koju ondje časte toga dana.

„Na taj način molitveno zajedništvo naših zajednica bit će trajno utkano u liturgijski ritam naših samostana. Tu povezanost simbolično i duhovno povezuju Sveti Trnovi u Solesmesu i Pagu, kao dragocjeni znakovi Kristove muke i ljubavi. Potpisivanjem Povelje naša uzajamna molitvena i duhovna potpora dobiva i svoj vidljivi izraz, kao znak zajedništva u Kristu i trajne povezanosti naša dva samostana“, rekla je opatica Halilović, izražavajući dobrodošlicu Samuelu Pruvotu u Pag.

Svetom Trnu u Pagu i Solesmesu zajedničko je i to što su povjereni na čuvanje upravo benediktinskim samostanima. Benediktinci u Solesmesu i benediktinke u Pagu stoljećima su vjerno čuvali tu dragocjenu relikviju Muke Gospodnje. U Solesmesu je za smještaj relikvije u transeptu crkve izrađena posebna kiparska cjelina, dok je u Pagu relikvija kroz stoljeća bila smještena u kapeli samostana. Oba Sveta Trna čuvaju se u kristalnim relikvijarima ukrašenima zlatom i srebrom.

Povezanost paškoga samostana i samostana u Solesmesu započela je tijekom proslave blagdana Svetog Trna 2025. godine, kada je svečano misno slavlje 4. svibnja 2025. u zbornoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu predvodio o. Louis-Marie Couillaud, OSB, monah opatije Saint-Pierre de Solesmes iz Francuske, kao delegat opata dom Geoffroya Kemlina. Motiv Svetog Trna nalazi se i u grbu opatije sv. Petra u Solesmesu.

„Obje relikvije Svetog Trna, u Pagu i Solesmesu, izlažu se jedanput godišnje, i to u uskrsnom vremenu. Sveti Trn predstavljen nam je nakon pobjede uskrsloga Krista. Nakon uskrsnuća, to vrijedi i za Sveti Trn i za Križ, koji je postao slavan: kruna od trnja, koja je simbolizirala ružnoću zla, postala je ‘kruna sjaja’. Trnova kruna, instrument mučenja i ranjavanja, postaje za nas izvor ljubavi i iscjeljenja. Trnova kruna, koja je bila sredstvo svetogrdnog izrugivanja i obeščašćenja, postaje vrijedna relikvija koju častimo i trofej pobjede za nas, jer je Isus, mučen, izrugivan i okrunjen trnjem, uskrsnuo. To je srce naše vjere“, rekao je o. Couillaud, istaknuvši da sv. Benedikt u svom Pravilu za uzor poniznosti, kao temeljne kreposti monaškoga života, daje Isusa koji trpi Muku.

„Za monahe i sve krštene poniznost je sredstvo oponašanja Krista i povezivanja s njegovim djelom spasenja. Upravo to iskustvo imao je sveti Pavao koji, kada moli Boga da ga oslobodi od trna koji ga muči, dobiva odgovor: ‘Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje’. Dakle, kada smo u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima i tjeskobama, oponašamo Krista koji je u poniženjima i bolima svoje Muke izvršio najveće djelo – naše spasenje. Sveti Trn nas podsjeća na to: snaga Božje ljubavi da nas spasi od grijeha i smrti izrazila se u slabosti, u poniznosti njegova Sina koji je umro na Križu“, istaknuo je o. Couillaud, dodavši kako obje proslave blagdana Svetog Trna, u Solesmesu i Pagu, okupljaju vjernike u radosti i svjetlu uskrsnuća.

Hrvatsku i Francusku, preko Paga i Solesmesa, povezuje i činjenica da su monasi i monahinje „smatrali svojom dužnošću čuvati tu relikviju Muke Gospodnje ne samo za sebe, unutar svojih samostana. Čim su im bili povjereni, ponudili su ih na čašćenje svim vjernicima svoga kraja svečanim izlaganjem u Solesmesu i procesijom u Pagu. Tako se razvila pučka tradicija za duhovnu korist svih, a privrženost vjernika tim relikvijama nije oslabila kroz stoljeća, unatoč ratovima i razaranjima“, istaknuo je o. Couillaud.

Podsjetio je kako su monasi bili protjerani, a samostan u Solesmesu prodan tijekom Francuske revolucije 1789. godine.

„Stanovnici i svećenici župe spasili su Sveti Trn i sakrili ga u selu; više od četrdeset godina brižno su ga čuvali pobožni poljodjelci, a relikvija je vraćena monasima nakon obnove samostana koju je proveo dom Guéranger 1833. godine. Od tada se tradicija Uskrsnog ponedjeljka nastavila do danas. Poučno je i kako su tijekom komunističkog režima, kada je procesija sa Svetim Trnom u Pagu 1945. bila zabranjena, monahinje sklonile relikviju u tajno sklonište samostana i čuvale je u tišini i molitvi“, rekao je o. Couillaud.

Umjesto „poklika smrti“ upućivanih Isusu s trnovom krunom u Jeruzalemu, noseći Sveti Trn u procesiji, „kličemo Kristu, iskazujemo mu ljubav, odajemo mu počast vjerom koja je nadahnjivala naše pretke. Procesijom javno ispovijedamo da je Krist jedini posrednik i Spasitelj“, poručio je o. Couillaud, rekavši kako je procesija sa Svetim Trnom „svijetli znak Isusove pobjede te podsjetnik na poraz zla i onih koji nasiljem, prezirom ili ravnodušnošću žele zatirati kršćansku vjeru“. Ujedno je, dodao je, izraz zahvalnosti za djelo spasenja i za providnost Boga koji ne napušta svoj narod.

Radost zbog potpisivanja Povelje izrazili su i članovi Papinskoga viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskog, čiji je namjesnik za Hrvatsku Claude Grbeša, koji je također sudjelovao na ovogodišnjoj proslavi Svetog Trna u Pagu.

Nakon što je tijekom komunizma bilo zabranjeno javno čašćenje Svetog Trna, od obnove javnog čašćenja 2019. godine vitezovi i dame Svetoga groba jeruzalemskog svake godine sudjeluju u proslavi blagdana Svetog Trna u Pagu, jer je njihovo poslanje povezano s Isusovom domovinom; francuski vitezovi Svetoga groba čuvari su Isusove trnove krune u katedrali Notre-Dame u Parizu, a poslanje toga Reda jest pomoć opstanku kršćana u Svetoj zemlji.

Prema povijesnim dokumentima, relikviju Svetog Trna samostanu u Solesmesu darovao je plemić Robert IV. de Sablé (1150. – 1193.), čiji je djed Geoffroy osnovao taj samostan.

„Robert IV. de Sablé sudjelovao je u Trećem križarskom ratu, predvođenom engleskim kraljem Rikardom Lavljeg Srca, tijekom kojega je 1191. godine postao veliki meštar templarskog reda. Tu je službu obavljao sve do svoje smrti“, rekao je Grbeša, istaknuvši kako su monasi u Solesmesu stoljećima brižno čuvali relikviju Kristove muke.

„Tamošnji monasi su 1496. godine odlučili u svojoj crkvi izgraditi monumentalno kiparsko djelo koje predstavlja polaganje Krista u grob kako bi relikvija Svetog Trna još snažnije došla do izražaja na dan njezina svečanog čašćenja.

Pobožnost naroda prema Svetom Trnu nije prestajala ni u suvremeno doba. Ljudi su svjedočili o milostima i čudima koje su zadobili moleći pred tom relikvijom. Kada je Francuska revolucija protjerala benediktince, tri vjerna župljanina u Solesmesu spasila su relikviju Svetog Trna, sakrila je i predala svećeniku koji je potajno djelovao i odupirao se tom bezbožnom režimu.

Nakon završetka progona relikvija je ponovno izložena na pobožnost vjernicima. Kada je dom Guéranger 1833. godine započeo obnovu benediktinskoga monaškog života, župnik u Solesmesu vratio je relikviju redovnicima“, rekao je namjesnik Grbeša.

Sveti Trn u Solesmesu postavljen je u novi relikvijar 1859. godine te je nastavljena tradicija svečanog čašćenja Svetog Trna na Uskrsni ponedjeljak.

„Protjerani iz samostana, a zatim prisiljeni na progonstvo u Englesku 1901. godine, redovnici su relikviju ponijeli sa sobom. Od njihova povratka 1922. godine drevni običaj štovanja na Uskrsni ponedjeljak svake godine privlači mnoge kršćane u opatijsku crkvu sv. Petra u Solesmesu.

Sveti Trn ugrađen je i u grb benediktinske opatije sv. Petra u Solesmesu. Pri toj opatiji svoje sjedište ima Francuska udruga za beatifikaciju carice i kraljice Zite, s obzirom na to da je 1926. godine, nakon smrti njezina supruga Karla, austrijskog cara i hrvatsko-ugarskog kralja, Zita položila zavjete oblature u tom samostanu. Zita je u ženskoj benediktinskoj opatiji sv. Cecilije u Solesmesu svake godine po dva mjeseca živjela monaškim životom u klauzuri“, istaknuo je Grbeša.

Podsjetio je i kako je sv. Ivan Pavao II. nosio ime Karol upravo po Karlu Habsburškom, vladaru svojih roditelja, te ga je proglasio blaženim 2004. godine.

„Kongregacija za kauze svetaca odobrila je 2008. godine otvaranje procesa beatifikacije njegove supruge, službenice Božje Zite, u biskupiji Le Mans, na području na kojem se nalaze dvije spomenute benediktinske opatije. Hrvatska udruga za beatifikaciju kraljice Zite djeluje od 2014. godine“, rekao je Grbeša.

Samuel Pruvot, koji donosi francuski primjerak Povelje na potpisivanje u Pag, ugledni je francuski novinar i autor, glavni urednik i komentator časopisa Famille chrétienne (Kršćanska obitelj) u Francuskoj. U suradnji s Marcom Leboucherom, glavnim urednikom izdavačke kuće kršćanske literature Salvator, autor je knjige „Lav XIV. – Apostol mira“, koja je 2025. godine prevedena i na hrvatski jezik.

U toj knjizi Pruvot opisuje životni put pape Lava XIV., koji nadahnuće pronalazi i u sv. Augustinu, te okolnosti njegova dolaska na Petrovu stolicu. Papa se odmah predstavio kao „apostol mira i ljubavi“, suočen s izazovima nemirnog i podijeljenog svijeta.

Na temelju opsežnog istraživanja, poznavanja vatikanskih prilika i konklava te svjedočanstava ljudi koji osobno poznaju papu Lava, Pruvot i Leboucher u knjizi donose portret Pape koji vodi Crkvu u izazovnom vremenu suvremene povijesti. Takvo djelovanje Pruvota dodatno pridonosi značenju njegova dolaska u Hrvatsku i Zadarsku nadbiskupiju, odnosno u Pag.

FOTO Benediktinski samostani u Pagu i Solesmesu potpisuju Povelju o čuvanju Svetog Trna