Neka se žene povežu u veliki lanac mir

Uoči pekinške konferencije Ivan Pavao II. je razmatranje uz nedjeljni angelus posvetio ulozi žene u javnom životu – srdačni poziv majkama, ženama i kćerima, hrvatskim, muslimanskim i srpskim, iz zemalja nekadašnje Jugoslavije

Predraga braćo i sestre,
1. Danas, kad je pekinška konferencija već tako blizu, želim istaknuti važnost većeg uvažavanja žena u javnom životu.
Duga je tradicija da se politikom bave prije svega muškarci. Danas su pak žene sve brojnije i na najvišim istaknutim razinama, državnim i međudržavnim.
Tu pojavu treba ohrabriti. Politika koja je, kao što jest, usmjerena promicanju zajedničkog dobra, može se samo okoristiti sposobnostima muškaraca i žena koje se uzajamno nadopunjuju. Bilo bi, razumije se, naivno samo od toga očekivati neka “čudesa”. Za žene, ne manje nego za muškarce, nadasve je istina da se kakvoća politike mjeri time koliko su prave vrijednosti kojima se ona nadahnjuje, takoše sposobnošću, zauzimanjem i moralnom dosljednošću sviju koji se posvećuju toj važnoj službi.
U svakom slučaju žene upravo dokazuju kako znaju davati doprinos ne manje vrijedan od mučkog doprinosa, doprinos koji se pokazuje osobito značajnim naročito u onim političkim pothvatima koji se tiču osnovnih područja ljudskoga življenja.

2. Kako li je, na primjer, velika uloga koje one mogu vršiti u prilog mira, upravo zauzimajući se u politici, gdje se uvelike odlučuje o sudbini čovječanstva.
Mir je, predraga braćo i sestre, velika hitna potreba naših dana. Viče nego ikada potrebit je zajednički napor dobre volje da bi se obuzdalo pomahnitalo oružje. Ali mir se ne svodi na šutnju topova. Za mir su bitni pravda i sloboda. Mir ište duhovno ozračje bogato određenim osnovnim sastojcima kao što su smisao za Boga, ukus za lijepo, ljubav za istinu, opredjeljenje za uzajamnost, sposobnost nježnosti, hrabrosti i opraštanja. Kako ne priznati dragocjeni doprinos koji žena može pružiti promicanju takvog ozračja za mir!

3. Zazivamo Svetu Djevicu, Kraljicu Mira, da svrne svoj pogled na one zemlje u svijetu u kojima razularena mržnja predugo uzrokuje haranje i smrt. U tom sklopu moja se misao mora usmjeriti tisućama majki, žena, kćeri koje u zemljama nekadašnje Jugoslavije – bilo da su Hrvatice, Muslimanke ili Srpkinje – još uvijek prisiljene napuštati svoje kuće i svoje najmilije, često podložne neljudskim postupcima i izložene neizvjesnoj budućnosti. Suosjećam s revnim i plemenitim biskupom mons. Franjom Komaricom koji gotovo bespomoćno doživljava nasilno istjerivanje svojih svećenika, redovnika, redovnica i vjernika. Njihovo je pravo i njihova želja da bi mogli i dalje živjeti na vlastitim ognjištima, ostajući u tim mjestima kao znak željenoga pomirenja i još uvijek mogućeg suživota među stanovništvom različitih narodnosti i vjeroispovijesti.
Neka odgovorni otvore oči pred tolikim bolom! Žene, osobito majke, suprotstavljenih strana neka si u mislima pruže ruke povezujući se u veliki lanac mira koji bi prisilio vladare, ratnike i narode da ponovno povjeruju u vrijednost dogovaranja i budućnost mirnoga suživota.
Na kraju ovoga angelusa moramo se vratiti trnovitom i bolnom pitanju mira.
Upravljajući pogled na Afriku, kontinent koji ću za nekoliko tjedana opet pohoditi, želim povjeriti vašoj molitvi i sve pozvati da budu pozorni na dramatično stanje ruandskih i burundskih izbjeglica koji su silom prinuđeni vratiti se u svoj zavičaj.
To je beskrajna tragedija, a njezine su žrtve – većinom nedužne – stotine tisuće osoba, muškaraca i žena, staraca i djece!
Bili smo utješno saznali da je odlučeno obustaviti takvo prisiljeno vraćanje, te da se u prihvatne centre vraćaju svi koji su bili pobjegli u čume da bi izmakli protjerivanju. Ipak je hitno osigurati konačno rješenje tog preteškog pitanja.
Upravljam stoga snažni i usrdni vapaj međunarodnoj zajednici da bi se ona neumornom plemenitošću založila u rješavanju toga zadatka. Odgovornima u javnom života u Ruandi upravljam zabrinuti i srdačni poziv neka prognanima osiguraju povratak u dostojanstvo i sigurnost. Također potičem sve ruandske stanovnike da ih prihvate raširenih ruku i otvorena srca u duhu bratstva, solidarnosti, pomirenja, a katoličku zajednicu ohrabrujem da služi za primjer pojačavajući sve djelatnosti za pomoć svima koji traže utočište.
Treba moliti za mir u Africi i na svim stranama svijeta. Kraljice Mira, moli za nas.