Poručio je da sjećanje na žrtve ne smije postati razlogom za novu mržnju, nego poticajem na ljubav, oprost i pomirenje.

Ubojstvu je tada svjedočila cijela samostanska zajednica, podsjetio je sadašnji gvardijan fra Mario Katušić. Počinitelji su poslije uhićeni i procesuirani, a osuđeni ubojica više je puta pomilovan.

Na dan teškoga i bolnog sjećanja nadbiskup Uzinić okupljenima koji su ispunili samostansku crkvu uputio je poruku evanđeoske nade u Božje kraljevstvo, koje se već na zemlji ostvaruje u zajedništvu s Isusom, ljubavlju, oprostom i pomirenjem.

„Sjećanje na žrtve ne smije postati razlog za novu mržnju, nego poticaj da se nijedna slična nepravda više nikada i nikome ne dogodi.“

Isus je došao zaustaviti tu spiralu zla. Na križu je na mržnju odgovorio ljubavlju, a na nasilje oprostom: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“.

„Danas, dok se s poštovanjem prisjećamo ovoga strašnog zločina, želimo osuditi svaki zločin, ali i izraziti kajanje zbog onih trenutaka u kojima smo mi ili oni s kojima se poistovjećujemo iznevjerili Evanđelje i ljudskost. Nijedna nacionalna ili vjerska pripadnost ne može opravdati zločin, a još manje njegovo relativiziranje ili pretvaranje u drugi zločin.“

Nadbiskup Uzinić pozvao je okupljene da žive po Evanđelju i zapovijedi ljubavi te da se ne zatvaraju u vlastite interese i nepomirena sjećanja.

„Često pamtimo na krivi način“, rekao je nadbiskup. „Zato su važni ovakvi trenutci unutar Crkve, u kojima u duhu Evanđelja prenosimo molitve i sjećanja. Oni bi nam trebali pomoći ne samo da ne zaboravimo nego i da ono što se dogodilo razumijemo na drukčiji način, kako bismo mogli ispravnije živjeti svoju sadašnjost i izbjeći da nam se zlo ponovno dogodi.“

Ta je poruka osobito važna dok još traju ratovi, stradavaju nevini i raste mržnja. „Kako u Hrvatskoj, iz koje dolazim, tako i ovdje u Bosni i Hercegovini, koja je već toliko propatila zbog ratova, još uvijek se prečesto vraćamo jeziku podjela i neprijateljstva, slikama i govoru mržnje, kao da ništa nismo naučili.“

Istaknuo je da su na mjestima bolnih sjećanja, poput Fojnice, Srebrenice, Vukovara i Škabrnje, potrebna pročišćena i pomirena sjećanja u čijem središtu neće biti zločin, nego žrtva.

„Primjer ispravnog sjećanja koje mi kršćani već imamo dva su blagdana koja smo nedavno proslavili, svetkovina Svih svetih i Dušni dan. To su sjećanja koja u nikome od nas ne izazivaju negativne osjećaje, nego nas ispunjavaju zahvalnošću, pozivaju na molitvu za oprost i pomirenje, i među nama i s onima koji više nisu s nama.“

U tom svjetlu, istaknuo je nadbiskup, treba prepoznati Kristovu prisutnost u životu i smrti fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, dvojice franjevaca ubijenih u fojničkom samostanu 13. studenoga 1993. Objasnio je da nisu bili vjerni Kristu samo u smrti nego i u životu.

„Bilo je to vrijeme rata, mržnje, podjela, straha i nasilja. Mnogi su morali napustiti svoje domove. Među onima koji su ostali bili su franjevci, vjerni svom pozivu da u toj smrtnoj opasnosti budu s povjerenim im narodom i služe čovjeku. U toj odluci prepoznajemo čovjeka koji nije tražio sačuvati život pod svaku cijenu, nego se trudio ostati vjeran svom pozivu i duhu današnjeg Evanđelja koje kaže: Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga, a tko izgubi život, sačuvat će ga.“

Nadbiskup je istaknuo da njihova vjernost pozivu dodatno povećava strahotu zločina koji su nad njima počinili pripadnici Armije Bosne i Hercegovine.

„Osobito zabrinjava ono što se događalo nakon toga: što sudskim postupkom nisu rasvijetljene sve okolnosti zločina i moguća odgovornost nalogodavca, što zločin nije procesuiran kao ratni zločin, što je on doista bio, te što je osuđeni počinitelj, iako nije pokazao kajanje, više puta pomilovan.“

To, istaknuo je nadbiskup, pokazuje koliko je lako osuditi tuđe zločine i tražiti kajanje drugih, dok je mnogo teže priznati zločine pripadnika vlastitog naroda ili vjere.

„Ali ako želimo biti Kristovi učenici, ne možemo tražiti istinu i pravdu samo za svoje, a biti ravnodušni prema patnjama drugih. Ne možemo osuđivati tuđu mržnju, a opravdavati vlastitu“, poručio je nadbiskup Uzinić.

U završnom dijelu propovijedi pozvao je okupljene da u evanđeoskom primjeru ubijenih fratara pronađu nadahnuće za ljubav, a ne za mržnju.

„Njihovu konačnu sudbinu mi s pouzdanjem prepuštamo Božjem milosrđu i danas molimo za pokoj njihovih duša, iako ja smatram da postoje i elementi iz kojih možemo zaključiti da možda njima više nije potrebna naša molitva, ali nam je potreban njihov zagovor. Na nama ostaje odgovornost da njihov spomen ne bude samo pogled u prošlost, nego poticaj da već sada, kroz ljubav, oproštenje i pomirenje, izgrađujemo Božje kraljevstvo.“

Nadbiskup Uzinić potaknuo je okupljene na izgradnju mira i sudjelovanje u inicijativi „Kiša mira“, nedavno pokrenutoj na poticaj Riječke nadbiskupije i Mediteranskih teoloških susreta.

„Vjerujemo, i zato smo krenuli s tim savezom, da male kapi dobra, poput kiše, mogu natopiti zemlju isušenu mržnjom i nepovjerenjem te omogućiti da na njoj ponovno izrastu mir i zajedništvo. Tako Božje kraljevstvo može sve više postajati stvarnost i na ovim našim prostorima, obilježenima zločinima i podjelama, ali i tolikim dobrom koje se unatoč svemu prenosilo s naraštaja na naraštaj. Neka ovo naše sjećanje na fra Nikicu i fra Leona postane poput kapi mirotvorne kiše.“

Na kraju je pozvao na molitvu za sve žrtve ratova, za sve koji još nose teško zacjeljive rane prošlosti, za one koji ne mogu oprostiti te za one koji se ne žele ili nisu sposobni pokajati, izvijestila je Riječka nadbiskupija.