Moderator događaja i ravnatelj Doma Danijel Vidović rekao je kako je djelo objavljeno prošle godine u Sarajevu u nakladi Medijskoga centra Vrhbosanske nadbiskupije i Postulature sluge Božjega Josipa Stadlera iz Rima te da je već predstavljeno u Sarajevu, Zagrebu, Banjoj Luci i Slavonskome Brodu – gradovima s kojima je nadbiskup Stadler bio posebno povezan, po rođenju ili službi. Istaknuo je kako autor knjige mons. Perić o nadbiskupu Stadleru piše još od „rimskih rektorskih dana“.

Uvodnu riječ održao je vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić koji je govorio o nadbiskupu Stadleru kao čovjeku koji je ostavio dubok trag, ne samo u crkvenome i društvenome životu, nego i na području kulture, znanosti i filozofije. Detaljno je objasnio kako se u vođenju postupaka za beatifikaciju dolazi do stupnja sluge Božjega. „Mnogo puta se govori o kauzi svetaca i postupcima. Međutim, ne vodi se uvijek dovoljno računa o tome da ta dva pojma nemaju isto značenje. Kauza je ono što određeni postupak koji se mora provesti treba riješiti, a to je pitanje ili dilema. U ovome slučaju to pitanje glasi: Je li netko tko je kandidat za čast oltara zaista svetačka figura ili nije. U funkciji rješavanja te dileme, vode se postupci koji su različiti za beatifikaciju i kanonizaciju. (…) Sve postupke i korake u procesu beatifikacije nadbiskupa Josipa Stadlera obavilo je posebno povjerenstvo u Sarajevu“, objasnio je nadbiskup Vukšić.

Provincijska glavarica Sarajevske provincije sestara Maloga Isusa s. Ana Marija Kesten govorila je o stožernim krepostima utemeljitelja njihove Družbe sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Analizirajući svaku pojedinu krepost navodila je što je biskup Perić u pojedinome poglavlju svoje knjige zapisao o njima. Istaknula je kako je biskup Perić tim krepostima: razboritosti, pravednosti, jakosti i umjerenosti u knjizi posvetio posebnu pozornost. „Stadlerovo provođenje spomenutih kreposti u herojskome stupnju bilo je bitan uvjet za otvaranje dijecezanskoga procesa 2002. godine koji je Sveta Stolica prihvatila 2008. u vidu beatifikacije“, istaknula je s. Ana Marija. Objasnila je i sam naziv spomenutih kreposti citirajući biskupa Perića: „Stožernima se zovu zato što su poput stožera oko kojega kruže druge ljudske moralne vrline kao što su: blagost, čistoća, dobrota, milosrđe, strpljivost, velikodušnost, vjernost, uslužnost i tako redom. U životu svetih one se očituju u vrhunskome stupnju uvijek i svagdje. Biskup ističe da su u životu Josipa Stadlera, a osobito u 37 godina njegove nadbiskupske službe u Bosni, stožerne kreposti bile četiri temeljna ispita na kojima je polagao sve što ulazi u biskupsko djelovanje, tj. poučavanje, posvećivanje i upravljanje.“

Profesor i crkveni povjesničar don Milenko Krešić govorio je o temi financija nadbiskupa Josipa Stadlera. Istaknuo je kako se nadbiskup vrlo aktivno bavio financijama, tj. ekonomijom. Objasnio je kakvo je ekonomsko stanje nadbiskup Stadler zatekao u Sarajevu na početku svoje biskupske službe i s čime se sve morao nositi. Nadbiskup je uskoro počeo graditi zavode, crkve i kuće, a do novca je dolazio dijelom preko dobročinitelja, dijelom od kupoprodaje određenih objekata. Premda je bilo poteškoća, uspona i padova u njegovu ekonomskom djelovanju, zapisano je kako je umro bez ikakva duga.

Autor knjige biskup Perić istaknuo je u izlaganju neke zanimljive činjenice, prije svega osobnost nadbiskupa Stadlera: „Stadler je prema malenima i siromašnima preponizan, a prema velikašima i carevima preponosan i autoritativan“. Naglasio je i kako je osnivanju modernoga Papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu prethodio složen proces dvanaestogodišnje vizitacije: „Sedam kardinalskih sjednica i neočekivani sudari crkvenih, nacionalnih i političkih interesa. Ilirski ili Hrvatski zavod uz crkvu sv. Jeronima imao je prethodne tri institucije s dugom tradicijom (…) na te ustanove imalo je pravo 1901. godine 17 tadašnjih biskupija, a 24 današnje. Ali Zavod je i mjesto gdje tada osam država: Italija, Austrija, Mađarska, Hrvatska, Crna Gora, Srbija, Rusija i Francuska nasuprot Svetoj Stolici nastoji ostvariti vlastiti utjecaj. Bila je to dinamična diplomatska bitka za pravo ime Zavoda, ono hrvatsko, ali je u crkvenim i državnim sukobima predlagano čak deset imena.“ Sukob se vodio ne samo oko imena, nego i oko imovine Zavoda. Sveta Stolica je težila ustanovi koja bi služila općenito Crkvi među Hrvatima. Austro-Ugarska Monarhija nastojala je osigurati politički nadzor nad Zavodom, Mađarska je bila protiv hrvatskoga nacionalnog Zavoda, a crnogorska strana je pokušavala proširiti njegov karakter i na srpsko-hrvatski okvir preko Barske nadbiskupije. „U takvim okolnostima ključnu ulogu među biskupima imaju đakovački Josip Juraj Strossmayer i sarajevski nadbiskup Josip Stadler. Njihova su nastojanja usmjerena na očuvanje crkvene i nacionalne samostalnosti Zavoda“, istaknuo je biskup Perić te zahvalio nadbiskupu Stadleru „koji se ovako svojski zauzeo za Zavod“.

Katedralni Dječji zbor „Slavuj“ izveo je tri skladbe u čast sluge Božjega Josipa Stadlera pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića koji ih je za ovu prigodu skladao.

Osobitu zahvalu biskup Perić uputio je postulatoru kauze nadbiskupa Stadlera mons. Pavi Jurišiću koji je posebno zaslužan za izdavanje ove njegove knjige, prof. dr. Agnezi Szabo na temeljitoj recenziji, vrhovnoj poglavarici Družbe SMI s. Anđi Vranješ, izlagačima i ostalima koji su doprinijeli tome događaju.