Koncelebrirali su katedralni župnik i župni vikar Alojz Kovaček i Mihael Macanić, Nikola Klemen tajnik, Nadbiskupskog ordinarijata i Stjepan Maroslavac, administrator Vjesnika. Posluživali su đakoni Hermann i Gutenberg te đakovački bogoslovi. Mješoviti katedralni zbor pjesmom je pratio liturgijsko slavlje.

Pozdrav i dobrodošlicu nadbiskupu Hraniću su izrekle dvije krizmanice koje su u ime kandidata za krizmu izrekle spremnost i želju primiti pečat dara Duha Svetoga te zahvalile nadbiskupu za dolazak u njihovu župu.

Nadbiskup se u homiliji osvrnuo na naviještena misna čitanja tumačeći kako je izlijevanje Duha Svetoga na apostole na prvu Pedestnicu tajna i trajni temelj čitave Crkve kroz svu njezinu povijest. Crkva nije nastala nikakvim aktom ili voljom većine nego je rođena kao dar Krista Uskrsloga, kao dar ljubavi između Oca i Sina, snagom i djelovanjem Duha Svetoga. „Crkva svoj izvor ima u Trojedinome Bogu. Ona je djelo Presvetoga Trojstva koje nadilazi nas ljude i naše ljudske organizacijske sposobnosti. Po nama ljudima gledajući kroz povijest, mi ljudi bismo već odavno Crkvu uništili da ona nije Božje djelo. Ona je djelo Duha Svetoga i oblikovana je Kristovim životom i propovjedanjem, njegovom smrću i uskrsnućem i stoga Crkva ima smisla onda kada je ispunjena duhom Isusa Krista. Tada ona ostvaruje i ispunja svoje poslanje u ovome svijetu.“

Tumačeći ulogu Duha Svetoga u Crkvi nadbiskup Hranić je rekao: „Crkva je Crkva po daru Duha Svetoga. Duh Sveti je ljubav Božja, ljubav između Oca i Sina koja se spušta na nas i zahvaća svakoga od nas i postaje izvorom novoga života u nama. Pretvara nas u nova stvorenja. Duh Sveti nas posvećuje i nastavlja naše posvećenje posvećujući trajno euharistijske darove kruha i vina na oltru kojima se mi hranimo svake nedjelje.“

Nadalje je posvijestio da zanemarivanjem sakramentalnog života i darova koje smo primili na krizmi postajemo udaljeni od Boga, od molitve, vjere i sakramenta, od nedjeljne svete pričesti. Tada smo u opasnosti da popustimo i da usvojimo obrasce ponašanja koji vladaju u ovome svijetu. „Zašto bih ja bio drugačiji od drugih?“ zapitao se mons. Hranić te naglasio da Duh Sveti pobjeđuje u nama robovanje logici staroga grešnoga čovjeka koji ne dopušta da se ljudsko društvo humanizira i da ide naprijed i da ono može ići naprijed jedino ako ima „ludih“ koji dopuštaju da drugi iskorištavaju njihovu dobrotu, ako ima onih koji sebi ne dopuštaju da robuju logici starog grešnog čovjeka

Zatim se nadbiskup obratio krizmanicima tumačeći sakramet krizme. „Danas dragi krizmanici dolazite na krizmu da bi Duh Sveti bio vaša pokretačka snaga, vaše nadahnuće, kriterij vašega života i vašega djelovanja. Na krizmu dolazite da biste se obukli u Duha Svetoga u Božju, Isusovu evanđeosku logiku i da bi evanđelje bilo kriterij vašega života.“

Homiliju je nadbiskup Hranić zaključio riječima: „Primiti Duha Svetoga znači primiti snagu odozgor koja nam se daruje, koja ne dolazi od našega ega i koja nadilazi naše ljudske snage; koja nas oslobađa od pretrpljenog zla i počinitelja toga zla; i koja nas čini sposobnim za praštanje te za novu snagu govora jezikom slobode od sebe i od vlastite povrijeđenosti, jezikom pomirenja i ljubavi.“ Nadbiskup je molio da Gospodin na sve, na čitavu svoju Crkvu, na krizmanike i na čitavo hrvatsko društvo, izlije svoga Svetoga Duha.

Uslijedio je liturgijski obred primanja pečata dara Duha Svetoga, sakramenta krizme ili potvrde koji je primilo 111 mladića i djevojaka đakovačke Župe Svih svetih.