U propovijedi je nadbiskup Zgrablić istaknuo višestoljetno značenje katedrale kao majke svih crkava Zadarske nadbiskupije te znaka jedinstva mjesne Crkve okupljene oko svoga pastira.

„Katedrala sv. Stošije nosi posebno značenje jer je ona majka svih crkava Zadarske nadbiskupije. U njoj se nalazi biskupova katedra, stolica iz koje biskup naviješta Evanđelje, poučava vjeru i okuplja Božji narod u jedinstvu. Zato katedrala nije tek jedna među mnogim crkvama u Nadbiskupiji. Ona je znak jedinstva mjesne Crkve okupljene oko svoga pastira, mjesto iz kojeg se širi zajedništvo prema svim župama, samostanima, zajednicama i obiteljima Nadbiskupije“, rekao je mons. Zgrablić, u zahvalnosti Bogu za 741 godinu od posvete katedrale.

Zadarski nadbiskup Lovro Periandar posvetio je katedralu 27. svibnja 1285. godine. Katedrala je 1202. g. bila razorena i opljačkana tijekom mletačke opsade Zadra, nakon čega se obnavljala 83 godine, kroz cijelo 13. stoljeće. „U toj dugoj obnovi sadržana je snažna poruka za Crkvu: ono što je razoreno i ranjeno može se ponovno podignuti i zablistati; što je pogođeno nasiljem, može ponovno postati mjesto molitve, pomirenja, zajedništva i Božje prisutnosti“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da povijest obnove katedrale govori i o snazi vjere zadarskog puka koji nije dopustio da razaranje ima zadnju riječ.

„Kamen po kamen, naraštaj po naraštaj, katedrala se podizala kao znak da čovjek može izgubiti puno toga, ali dok čuva vjeru u živog Boga, sposoban je ponovno graditi. Zato zadarska katedrala nije samo spomen prošlosti, nego i svjedočanstvo postojanosti vjere, ustrajnosti Crkve i trajnosti Božje prisutnosti i djelovanja među narodom“, rekao je nadbiskup.

Podsjetio je da su se u katedrali tijekom stoljeća slavili sakramenti, ređeni su svećenici, posvećivani biskupi, uzdizane molitve u vremenima radosti i kušnje, bolesti i ratova; tu su se donosile važne odluke za život Crkve i naroda, mnogi su tražili utjehu, oproštenje, mir i snagu za život.

Godišnjica posvete „poziva da s dubokim poštovanjem promatramo ljepotu katedrale kao povijesnog, sakralnog i umjetničkog blaga, a još više kao otajstvo Crkve koja tu živi, moli, slavi i naviješta Krista“, rekao je nadbiskup.

„Slavlje posvete crkve vodi nas još dublje u vjeri, jer nas podsjeća da svetost Crkve ne proizlazi samo iz njenih zidova, umjetničkih izraza njenog zdanja, nego iz života vjernika koji čine živi Božji hram. Dok gledamo kamene zidove, stupove, svodove i oltare katedrale, pozvani smo prepoznati da Bog želi graditi još uzvišeniji hram, našeg života vječnoga“, poručio je nadbiskup, podsjetivši pritom na riječ sv. Pavla: „Vi ste hram Boga živoga“.

„Bog ne prebiva samo u građevinama izgrađenim ljudskim rukama. On želi prebivati u srcu čovjeka. Zato svaki vjernik postaje „živo kamenje“ ugrađeno u duhovni hram Crkve. Kao što je za obnovu katedrale bilo potrebno puno kamenja, ruku, vremena i žrtve, tako i Crkva raste kroz živote vjernika koji vjeru žive postojano i velikodušno“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da je Krist temelj te katedrale i našeg života.

„Povijest katedrale pokazuje da su zidovi mogli biti razoreni, ali temelj vjere nije bio uništen. Zato se mogla dogoditi obnova. Isto vrijedi i za ljudski život. Kad je Krist temelj našeg srca, uvijek postoji mogućnost novog početka i obnove“, poručio je nadbiskup.

Godišnjica posvećenja podsjeća i da je katedrala kuća molitve, gdje se nebo na osobit način približava zemlji. „U crkvu ne ulazimo samo kao posjetitelji kulturnog spomenika, nego kao djeca koja dolaze u kuću svoga Oca. Tu čovjek otvara srce Riječi, prima snagu sakramenata. U katedrali se osobito očituje ljepota liturgije, zajedničke molitve i crkvene glazbe koja uzdiže srce prema Bogu“, rekao je nadbiskup.

U tom kontekstu, zahvalio je Bogu i za tridesetu godišnjicu službe katedralnog orguljaša Dragana Pejića i 45 godina djelovanja Katedralnog zbora sv. Stošije, koji doprinose svečanosti i dostojanstvu liturgije.

„Godišnjica posvete katedrale poziva nas da obnovimo ljubav prema Kristu i Crkvi, prema katedrali i zajedništvu vjernika; da budemo živo kamenje Crkve, ljudi molitve, koji životom svjedoče da Krist ostaje čvrsti temelj na kojem se gradi čvrsta sadašnjost i budućnost“, rekao je nadbiskup. Potaknuo je na molitvu da katedrala i dalje bude mjesto susreta Boga i čovjeka, slavljenja sakramenata, Božje dobrote i vjernosti, navještaja Evanđelja, mjesto pomirenja i molitve u kojem će mnogi otkrivati ljepotu vjere i radost pripadnosti Kristu i Crkvi.

Katedrala sv. Stošije datira iz tri razdoblja: ranog kršćanstva, iz 9. st. te iz 10., 11. i 12. stoljeća. Na prijelazu 12. / 13. st. bila je obnavljana i ponovno uspostavljena za redovitu liturgiju.
Zadarska katedrala izgrađena je u dva navrata, od 9. do 13. st. na temeljima starokršćanske bazilike iz 4. stoljeća. Prvotno je bila posvećena apostolskom prvaku sv. Petru, a od 9. st., otkad se u njoj nalaze moći sv. Stošije, nosi naziv te ranokršćanske mučenice iz 4. stoljeća.

Zadarska katedrala je trobrodna romanička crkva s prepoznatljivom rozetom na pročelju. Ima kasnoromaničke portale, a u gornjem dijelu malene arkade sa stupićima, dovršene 1324. godine. Pohodili su je pape Aleksandar III. 1177. g., a Ivan Pavao II. 2003. za svog pohoda Zadru došao je u papamobilu ispred vrata katedrale i uputio blagoslov.

U monumentalnoj unutrašnjosti katedrale središnja lađa je tri puta šira od bočnih, a odijeljena je kamenim stupovima i pilonima. Ispod povišenog prezbiterija nalazi se kripta iz 12. stoljeća.
Korska sjedala u prezbiteriju u stilu cvjetne gotike izradio je Matej Morozan u 15. stoljeću. Nad glavnim oltarom je ranogotički ciborij iz 1322., a iza njega kamena katedra zadarskog nadbiskupa iz 13. stoljeća. Nad bočnim lađama nalazi se matronej.

U katedrali su pokrajnji oltari sv. Sakramenta, oltar za relikvije na čijoj su unutrašnjoj strani vrata u reljefu ispisani nazivi 21 relikvije iz riznice katedrale koje su se nekad tu čuvale, a sada se nalaze u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti Zadar. U lijevoj bočnoj lađi su oltari sv. Dominika, Duša u čistilištu i Srca Isusova.

Nad svetohraništem je Bogorodica s mrtvim Kristom u krilu. Sa strana su kipovi Mojsije i Ilije, a na krilima kipovi četvorice evanđelista.

Šesterolisna krstionica iz 6. st. srušena je u bombardiranjima 1943. godine. Faksimilno je obnovljena 1989. godine.

Sakristija se naziva kapelom sv. Barbare. Njeni zidovi i apsida su najstariji dijelovi katedrale, kao i podni mozaik u njoj s prikazom dva jelena, iz prve polovice 5. stoljeća.

Na lijevom rubu pročelja katedrale ugrađen je lav, a na desnom bik, simboli evanđelista Marka i Luke. U luneti glavnog portala je gotički reljef Bogorodice s Djetetom, desno je sv. Stošija, a lijevo sv. Krševan.

Uz bogati portal su figure četvorice apostola u reljefu. U luneti portala je mistično janje, a na konzolama uz lukove motiv Navještenja, anđeo i Marija.