Organizatori su istaknuli da djeca nikada ne mogu biti „višak” društvu, „višak” roditeljima ili još jedan problem te upozorili da pobačaj nije rješenje problema, nego drama koja ostavlja trajne posljedice.

„Potrebno je graditi društvo solidarnosti u kojem će žene imati podršku u svim životnim izazovima. Hvala svim majkama koje su podarile život. Podrška i svim onim majkama koje su u poteškoći, koje zbog teških životnih prilika ili pritisaka razmišljaju o pobačaju… Želimo poslati poruku ohrabrenja: niste same! Nemojte odustati. Svaki život je jednako vrijedan i vrijedi ga braniti do kraja!“, istaknuli su.

Majka osmero djece Danijela Ćurić, na Hodu za život u Zadru podijelila je osobno iskustvo o ljubavi, prihvaćanju i otvorenosti životu koje nadvladava i najveće neizvjesnosti. U trudnoći s osmim djetetom, supružnici Ćurić suočeni su sa teškom prenatalnom dijagnozom svoga djeteta – Trisomija 18, sindrom nespojiv sa životom. Od 7. tjedna trudnoće na svakom su pregledu slušali o smrti, o tome da će beba biti bolesna, da neće preživjeti i da će umrijeti još za vrijeme trudnoće ili odmah nakon poroda. Osjećali su bol, strah i brigu. Pronašli su ginekologinju koja je razumjela da vole svoje dijete bez obzira na dijagnozu i da mu žele dati priliku za život. Nije ih nagovarala na pobačaj, nego je stalno bila uz njih, kao ljudska i stručna – medicinska podrška. Shvaćala je da ne žele usmrtiti svoje živo dijete koje vide na ultrazvuku. To bi za roditelje Ćurić bilo prestrašno i s takvom odlukom ne bi mogli živjeti.

„Još mi u srcu odjekuju riječi liječnika koji je potvrdio dijagnozu: „Mi ne određujemo ničiji život i nemamo pravo utjecati na njegov ishod, liječnici su dužni pomoći ako je moguće“. Puno nam je to značilo jer nam je bilo teško prihvatiti cijelu situaciju.

„Naša djevojčica, Marija Faustina preživjela je sve loše dijagnoze i rodila se u srpnju 2025. godine. Za nas roditelje bila je savršena baš kao i svako naše zdravo dijete, vrijedna ljubavi, dodira, blizine… svega onog što traži i zaslužuje svako ljudsko biće. Naša Marija Faustina živjela je 266 dana prije rođenja i 49 dana nakon rođenja. Na dan kad se Marija Faustina preselila u vječnost, kao da me čekala da dođem u posjetu. Uzela sam ju u naručje i po prvi put sam čula svoje dijete da guguće, nešto mi je pričala, gledala je u nas… Otišla je tiho, u mojem zagrljaju.“

„Život Marije Faustine obogatio je nas i naučio – borba za život i ispravne i humane odluke, koliko god bile teške, uvijek donesu blagoslov, mir i sigurnost jer znaš da si sve dao i pokušao za spas novog života“, naglasila je Ćurić.

„Zahvalni smo što nismo popustili pritiscima da usmrtimo Mariju Faustinu zato što je bila bolesna. Iako bolesna zaslužila je svu ljubav, pažnju i zdravstvenu skrb. Danas želim dati podršku svim budućim majkama i reći im: ne bojte se! Spoznaja da ste za svoje dijete učinili sve što možete ublažuje bol zbog bolesnog djeteta ili zbog gubitka djeteta. Nemojte se bojati činiti ono što za bolesno dijete i svako dijete mogu učiniti samo tata i mama: boriti se za njegov život, brinuti o svom djetetu i voljeti ga u svim okolnostima života”, poručila je.“

Majka šestero djece i baka Teuta Nikpalj na Hodu je poručila: „Što se to dogodilo s nama ljudima? Što se to dogodilo ovim generacijama? Zašto su obitelji postale malobrojne? Čega se bojimo? Zar ljubavi koju nam ta djeca daju? Bojimo se da djeci ne možemo sve priuštiti… a djeci je najvažnija ljubav. Ljubav majke, ljubav oca… ljubav majke dok ih nosi pod svojim srcem devet mjeseci. Naravno, djeci je potrebno dati i ekonomsku sigurnost. Ali, danas im većina nas može dati sve što im je u tom smislu potrebno. Kao da je „ono što im moramo osigurati“ postalo izgovor za to da im ne osiguramo ono što im je najviše potrebno: roditeljsku ljubav i brigu, braću i sestre…

Sretni smo što imamo šestero djece. Djeca su blagoslov. Djeca su radost. Djeca su pokretači našeg života. Ona nas mijenjaju, zbog njih dajemo sve od sebe, zbog njih postajemo bolji i snažniji ljudi. Pobačajem ne usmrćujete jedno dijete. Pobačajem usmrćujete sebe. Kako je rekla jedna žena koja je prošle godine govorila o tragičnom iskustvu pobačaja: „Usmrtivši svoje dijete i sebe sam bacila u grob“. Pobačajem usmrćujete cijele obitelji i obitelji njihovih obitelji. Pobačaj nikad nije rješenje. Rješenje je ljubav i prihvaćanje života!” naglasila je Nikpalj.

Na kraju su organizatori i koordinatorica Hoda za život u Zadru, Ana Marija Buntić, poručili: „Zadrani su danas podržali ono najvrjednije – svaki ljudski život, od začeća do prirodne smrti. Vaša prisutnost snažna je poruka da kao društvo želimo štititi dostojanstvo svakog čovjeka. Pozdravljamo i sve one koji se protive Hodu za život. I vama želimo poručiti: lijepo je što ste se rodili! Vrijeme je za otvoren i odgovoran društveni dijalog. Svako se dijete zaslužuje roditi i dobiti priliku za život – istu onu koju smo i sami dobili. Odaberite život za svoje dijete!! Odaberite taj korak više jer svako dijete nosi upravo suprotno od onoga što svijet govori. Dopustite sebi osjetiti onu ljubav koju samo roditelj može dati svome djetetu. Hrabrost jedne majke može promijeniti svijet, a svaki život je neponovljivi dar”, istaknula je Buntić.

„Važnost je ne zaboraviti i na žene kojima se često uskraćuju informacije o njihovom nerođenom djetetu i potpora koju zaslužuju. To su žene s iskustvom spontanog pobačaja i teških prenatalnih dijagnoza. One su gotovo nevidljive u društvu.

Udruga U ime obitelji pokrenula je mrežu potpore Rita ( https://rita.uimeobitelji.net/nasa-misija/ ) s ciljem da se svakoj obitelji pruži emocionalna, psihološka i praktična potpora. “Svjesni izazova koje donosi teška dijagnoza djeteta te činjenice da je svaki život vrijedan i da je svaki život dar, želimo obiteljima osigurati mjesto na kojem mogu svoja iskustva, strahove i nadu podijeliti s drugima koji prolaze slične situacije”, istaknuli su organizatori.