Susret je počeo u sjemenišnoj auli uvodnom molitvom te nagovorom koji je nadbiskup uputio bogoslovima i đakonima. Nadbiskup je istaknuo da su „svećenici najveće blago jedne biskupije“ te pojasnio kako „crkveni dokumenti naglašavaju da župa ne može biti zasebna cjelina, već mora postojati zajedništvo među župama, pa onda i biskupijama“.

Nastavljajući na tom tragu protumačio je kako bi trebala postojati posebna povezanost i zajedništvo Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije. Razlažući put ujedinjenja, zajedničku povijest, te ponovno osamostaljenje 2008. istaknuo je duboku povezanost tih dviju mjesnih Crkava. Na tom tragu potaknuo je okupljene na raspoloživost i spremnost budućeg djelovanja u Srijemskoj biskupiji jer „smo povezani istim vezom bratske i crkvene ljubavi i zajedništva, te se toga zajedništva ne možemo i ne smijemo odricati“.

Uslijedilo je misno slavlje koje je nadbiskup predslavio uz odgojitelje, dok su se bogoslovi uz đakona pobrinuli za liturgijsku asistenciju i pjevanje.

Tumačeći čitanje liturgije dana iz Pavlove poslanice Timoteju osvrnuo se na dio gdje Pavao piše Timoteju da od malena poznaje Sveta pisma te istaknuo kako je Timoteja dobar obiteljski dom najbolje pripravio za apostolsku službu.

Govorio je kako obiteljske prilike uvjetuju odnos prema Crkvi, prema župnim i drugim crkvenim zajednicama, pa tako i prema sjemenišnoj zajednici, te uvjetuju i kontekst za tumačenje Biblije. „Ako se vjera i dom združe u jedno boravište Božje […] dobivamo pravo tumačenje Božje Riječi, pravu ljudsku, duhovnu, emotivnu, intelektualnu i svećeničku formaciju“, istaknuo je nadbiskup.