Tijekom pet dana duhovnih vježbi bogoslovi su imali priliku promišljati o vlastitom duhovnom životu, svećeničkom pozivu i nasljedovanju Isusa Krista, oslanjajući se na životno i apostolsko iskustvo svetoga Pavla. Središnja tema duhovnih nagovora bilo je Pavlovo iskustvo obraćenja na putu u Damask, koje je predvoditelj postupno približavao bogoslovima kroz različita razdoblja apostolova života.

Promatrajući Pavlov život, bogoslovi su razmatrali temeljne odrednice kršćanske vjere, osobito postojanost u kušnjama, vjernost Isusu Kristu i spremnost na potpuno predanje vlastitoga života Bogu. Predvoditelj je pritom Pavlovo iskustvo povezivao sa svakodnevnim životom bogoslova, njihovim odgojem i formacijom, ali i sa svećeničkim poslanjem koje ih jednoga dana očekuje. Posebna je pozornost bila posvećena Pavlovu neumornom naviještanju Evanđelja, njegovim putovanjima, kušnjama, progonstvima i patnjama koje je podnosio poradi Krista, sve do njegova mučeništva i same smrti u Rimu.

Vlč. Siroglavić je istaknuo da život Kristova učenika nije uvijek lagan i lišen poteškoća. Naprotiv, nasljedovanje Krista podrazumijeva odricanje, žrtvu, kušnje i patnju. Međutim, takve okolnosti ne smiju biti razlogom obeshrabrenja ni odustajanja, nego prigoda za dublje predanje i pouzdanje u Boga, učvršćivanje vlastite vjere i još snažnije prianjanje uz živoga Isusa Krista. Upravo se u trenucima kušnje očituje istinska postojanost učenika koji je spreman ostati vjeran Kristu i njegovu Evanđelju.

Kroz lik svetoga Pavla bogoslovi su tako bili potaknuti promišljati o vlastitom putu nasljedovanja Krista, svjesni da svećenički poziv nije tek služba ili životni izbor, nego potpuno predanje Gospodinu i njegovu narodu. Pavlova neupitna spremnost da, unatoč svim protivštinama, napadima, lažnim optužbama i drugim kušnjama, ustraje u naviještanju Krista, ostaje snažan primjer i poticaj svakomu koji se priprema za svećeničko poslanje te da poput svetoga Pavla hrabro i ustrajno svjedoči vjeru, imajući pred očima riječi: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist!“ (Gal 2,20), istaknuto je.