Središnje svečano koncelebrirano slavlje za vanjskim oltarom u parku svetišta predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Razmatrajući navješteno evanđelje, nadbiskup je rekao da Isus svoju molitvu koju započinje „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje“, ne govori „nakon nekog učinjenog čuda, nakon što su ga svi prihvatili ili nakon što je vidio plodove svoga navještaja Kraljevstva Božjega. Isus izgovara tu molitvu slavljenja kad se susreće s nerazumijevanjem, odbacivanjem i zatvorenošću mnogih ljudi.“

Gradovi u kojima je učinio čudesa i znamenja nisu se obratili. Pismoznanci i farizeji sve više ga osporavaju. Mnogi ostaju ravnodušni prema njegovoj poruci. Ipak, Isus ne dopušta da ga razočaranje zarobi, ne zatvara se u gorčinu, ne optužuje ljude, ne žali se na težinu života. Umjesto toga, podiže pogled prema Ocu i izgovara molitvu hvale“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da je u središtu Isusovog života svijest da je on Sin Očev.

Isus zna „da nije sam, nije prepušten slučaju, ljudskim odlukama ili promjenjivim okolnostima života. Isus sve prima od Oca i sve vraća Ocu. On zna da ga Otac ljubi vječnom ljubavlju koja nadilazi svaku bol, prazninu, nerazumijevanje, zlo i silu ovoga svijeta. Iz tog odnosa s Ocem izviru njegova nutarnja sloboda i duboki mir. Zato ga ne mogu uzdrmati pohvale ni osude. Isus ne mijenja svoj put kada ga ljudi slave, ali ga ne zaustavlja ni kada ga odbacuju. Njegov oslonac nije u ljudskom priznanju, nego u Očevoj ljubavi“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da je to važno primijeniti u svom životu.

„Mi često svoju vrijednost mjerimo uspjehom u poslu, novcu, nekretninama, položajem u društvu, titulama, mišljenjem drugih ili postignućima. Kada sve ide dobro, osjećamo se sigurnim. Ali kada dođu neuspjesi, kritike ili gubitci, bolesti i smrt, lako se rušimo i gubimo mir. Razlog je što svoj identitet gradimo na prolaznim stvarima. Isus nas poziva da svoj život gradimo na dubljem i neprolaznom: na svijesti da smo ljubljena djeca Božja“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši kako svijest da smo ljubljena djeca Božja mijenja naš pogled na život.

„Ne moramo dokazivati svoju vrijednost i živjeti u strahu od neuspjeha, očajavati kad izgubimo što nam je bilo važno. Znamo da postoji netko tko nas poznaje, ljubi i vodi i kad ne vidimo smisao događaja kroz koje prolazimo“, rekao je nadbiskup. Takav je bio i život sv. Nediljice, ranokršćanske mučenice iz 4. stoljeća (287., Tropea, Kalabrija – 6. srpnja 303.), koja je podnijela mučeništvo sa svojih 16 godina.

„Bila je mlada djevojka, bez društvenog utjecaja i zaštite koju su imali bogati i moćni. Gledano ljudskim očima, bila je slaba i nezaštićena. Međutim, u njenom srcu nalazila se snaga koju joj nitko nije mogao oduzeti. Znala je kome pripada, da je Kristovom ljubavlju obuhvaćena više nego bilo kakvom zemaljskom sigurnošću. Zato sv. Nediljica nije pokleknula pred prijetnjama. Nije se odrekla vjere kako bi spasila zemaljski život ni dopustila da strah postane njen gospodar. Mučitelji su mogli vezati njeno tijelo, ali nisu mogli zarobiti njenu dušu. Mogli su joj oduzeti zemaljski život, ali ne ono što je smatrala najvećim blagom – zajedništvo s Kristom“, istaknuo je nadbiskup.

Rekao je da i mi prolazimo kroz kušnje: bolest, nerazumijevanje u obitelji, usamljenost, nepravde na radnom mjestu, zabrinutost za djecu i budućnost.

„U takvim trenucima lako je izgubiti mir i pomisliti da smo prepušteni sebi. No, upravo tada trebamo obnoviti uvjerenje koje je nosilo Isusa i sv. Nediljicu: nismo sami. Pripadamo Bogu. Naša vrijednost ne ovisi koliko smo uspješni, zdravi, bogati ili priznati. Naša vrijednost, veličina i dostojanstvo proizlazi iz činjenice da smo ljubljena Božja djeca. Tko to shvati, može proći kroz kušnje i gubitke, a da ne izgubi sebe. Može ostati miran usred oluje; izgubiti mnoge stvari, ali neće izgubiti najvažnije: dostojanstvo djeteta Božjega i vječni život. Iz toga izvora crpili su snagu sv. Nediljica i sveci. Iz toga izvora pozvani smo i mi crpiti snagu“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Istaknuo je i da navještene Isusove riječi „Ovo si sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ ne znače da Bog prezire znanje ili učenost. Crkva je dala velike znanstvenike, teologe i mislioce. Podsjetio je na fra Tomu Ilirika rodom iz Vrane; znanstvenika, graditelja, obnovitelja Crkve, utemeljitelja nekoliko samostana, čudotvorca.

„Problem nije u znanju, nego u našoj oholosti, kad čovjek pomisli da mu Bog više nije potreban, kad zatvori srce za dar Božje objave. Pismoznanci su znali mnoga proročanstva o Mesiji, poznavali Sveto pismo bolje od većine. Ali, njihovo znanje ostalo je na informaciji. Nije zahvatilo njihovo srce. Nisu dopustili da ih istina promijeni. Nasuprot njima, ‘maleni’ nisu neuki, nego imaju ponizno srce, znaju da trebaju Boga; moliti, zahvaljivati i primati njegove milosti“, rekao je nadbiskup, dodavši da je takva bila i sv. Nediljica, čija je veličina u njenoj poniznosti. „Nije se oslanjala na sebe, nego na Boga. Zato je mogla primiti svjetlo koje mnogi mudri njenog vremena nisu vidjeli. I danas se nalazimo pred tim izazovom. Moguće je znati puno o Bogu i čitati Sveto pismo, a ne poznavati Boga i ne dopustiti da nas Božja riječ mijenja. Moguće je biti blizu Crkve, a ostati daleko od Krista“, upozorio je nadbiskup.

Osobito je utješna Isusova riječ: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“.

Mnogi su „umorni od briga, bolesti, neizvjesnosti, obiteljskih problema, razočaranja, sukoba i vlastitih slabosti. Mnogi nose terete koje drugi i ne vide. Isus nam ne obećava život bez križa i teškoća. Ali obećava da će zajedno s nama nositi naš križ i teret, da će nas osloboditi grijeha i krivice, da će On, Uskrsnuće i Život, proći s nama kroz vrata smrti. Sv. Nediljica pronašla je odmor u uskrslom Kristu, ne u sigurnosti ovoga svijeta. Dok su je mučili, ostala je slobodna jer je bilo oslonjena na Krista“, istaknuo je nadbiskup.

Istaknuo je i Isusove riječi o sebi: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“. „To su jedine riječi u evanđeljima kojima Isus izravno opisuje svoje srce. Ne kaže da je snažan i moćan, sveznajući i mudar, svemoguć, premda jest sve to. Kaže da je krotka i ponizna srca. Krotkost nije slabost, nego snaga pod nadzorom ljubavi. Poniznost nije obezvrjeđivanje, nego život u istini pred Bogom. Sv. Nediljica pokazala je tu snagu. Nije pobjeđivala mačem, nego vjernošću. Nije nadvladala progonitelje ljudskom moći, nego snagom Kristove ljubavi. Zato njeno svjedočanstvo traje do danas, dok su moćnici koji su je osudili nestali iz povijesti“, poručio je mons. Zgrablić.

Vranski župnik don Srećko Petrov zahvalio je svima koji su doprinijeli obnovi vranskog svetišta. Među ostalim temeljito je obnovljen kip sv. Nediljice u konzervatorsko-restauratorskoj radionici Jelene Ćurić Čokolić iz Murtera, izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.