Misno slavlje predvodio je generalni vikar Banjolučke biskupije mons. Karlo Višaticki uz koncelebraciju dehonijanca o. Andrzeja Wośka i biskupa u miru Franje Komarice. Pjevao je zbor „Visla“ ispred Poljske kulturne udruge „Mikolaj Kopernik“.

Koordinator Odbora za promociju i očuvanje lika i djela sv. Jadvige u BiH i Hrvatskoj Mladen Miletović u govoru je istaknuo da sv. Jadviga pripada svim narodima Bosne i Hercegovine i svi narodi mogu tražiti u njoj pomoć i zagovor te da je po tome jedinstvena kao kraljica i svetica.

Kako navodi KTA, sveta Jadviga bila je najmlađa kći Ludviga I. Velikog, kralja Mađarske i Poljske iz francuske plemićke kuće Anžuvinaca i Elizabete, kćeri bosanskog bana Stjepana Kotromanića. Preko majke je porijeklom iz bosanske kraljevske loze Kotromanića, pa je tako vezana za Bosnu. Zaručena je bila s Wilhelmom Habsburgom u dobi od četiri godine. Nakon očeve smrti 1382., zaruke su razvrgnute, a Jadviga je 1384. okrunjena za kraljicu Poljske. Poljski velikaši su joj za supruga izabrali litavskog velikog kneza Vladimira Jagela, čime su se obje države, Poljska i Litva, spojile u personalnu uniju. Jagelo se pokorio Jadviginom uvjetu da se prije vjenčanja krsti. Tako je i za Litvu kršćanstvo postalo državna religija. Nakon vjenčanja 1386. u Krakovu je veliki knez Jagelo došao na poljsko kraljevsko prijestolje kao Vladislav II. Jagelo. Sveta Jadviga je osnovala brojne crkve, a u liturgiji je uvela narodni jezik. Godine 1397. je kod pape Bonifacija IX. isposlovala da se na Sveučilištu u Krakovu, osnovanom 1364., ustanovi teološki fakultet. Neumorno se brinula za siromašne i potlačene u svojoj zemlji, zbog čega ju je narod štovao. Rodila je djevojčicu, a nakon mjesec dana obje su umrle zbog komplikacija od porođaja. Jadviga je umrla u dvadeset i petoj godini života 17. srpnja 1399. Pokopana je u krakovskoj katedrali. Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 8. kolovoza 1986. Isti je papa „dobru kraljicu“ Jadvigu proglasio svetom 8. lipnja 1997.