Nakon šestodnevne duhovne priprave u Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru, s. Nevenka Jelica, s. Petra Jozić i s. Marina Jurišić proslavile su desetu obljetnicu od polaganja doživotnih zavjeta dok su s. Matilda Ćorić, s. Ancila Mrkonjić i s. Fabiola Bobaš obilježile 60. obljetnicu redovništva.

Svečano misno slavlje, u kojem su sudjelovale i sestre iz zajednica u Zagrebu, predvodio je župnik iz Popovače Ivan Petrović. U propovijedi je povezao lik sv. Klare i život sestara danas s riječima proroka Hošee: „Odvest ću je u pustinju i progovorit ću njezinu srcu.“

Govoreći o pustinji kao mjestu susreta s Bogom, istaknuo je da Bog često govori tiho i nenametljivo. Naglasio je da ih ponekad, kako bi ih privukao bliže sebi, odgaja upravo šutnjom, pozivajući ih da mu vjeruju i onda kada ne razumiju put kojim ih vodi.

Sestrama koje slave 60. obljetnicu redovništva vlč. Petrović poželio je strpljivost i ustrajnost u prihvaćanju svakodnevnih životnih kušnji i trpljenja, a sestrama koje obilježavaju desetu obljetnicu od doživotnih zavjeta vjernost i ustrajnost u svim „danima pustinje“, napominjući da je Bog i tada blizu.

Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički ručak u sestarskoj blagovaonici. Tom prigodom okupljenima se obratila s. Snježana Pavić koja je u ime Provincijske uprave organizirala proslavu te sestrama uputila čestitke i zahvalu za njihovo svakodnevno „evo me“. U čestitci je istaknula njihov hrabri i tihi hod vjere, predanost i služenje kroz deset, odnosno šezdeset godina posvećenog života. Podsjetila je da se redovnički poziv ne ostvaruje samo u velikim trenutcima, nego prije svega u svakodnevnom, tihom darivanju – u vjernosti Bogu, zajednici i ljudima kojima su sestre poslane.

Zatim je pročitala čestitku provincijske predstojnice s. Željke Dramac, koja je sestrama uputila riječi zahvale i ohrabrenja te im poželjela da i dalje, poput sv. Klare, ostanu vjerne Kristu, ukorijenjene u molitvi, jednostavnosti i ljubavi prema Bogu i bližnjima.

„Proslava obljetnica bila je lijepa prigoda zahvale Gospodinu za dar poziva i ustrajnost sestara koje su mu kroz deset i šezdeset godina svoga života iznova govorile: ‘Evo me, Gospodine.’ U zajedništvu sestara, molitvi i zahvalnosti ovaj je dan postao podsjetnik da se posvećeni život gradi iz dana u dan – vjernošću u malim stvarima, prihvaćanjem životnih kušnji i tihim služenjem“, objavljeno je na provincijskoj stranici.