Večernjem misnom slavlju prethodili su ispovijed i pobožnost križnoga puta. U svetištu se okupilo mnoštvo vjernika i hodočasnika pristiglih iz različitih krajeva. Među njima su bili i brojni hodočasnici koji su rano ujutro, u 5 sati, pješice krenuli iz Gospića prema Krasnu na tradicionalno zavjetno hodočašće Majci Božjoj od Krasna.

Misu bdijenja u 20 sati predvodio je vlč. Tadija Tomkić u zajedništvu s čuvarom Svetišta preč. Stjepanom Zebom i brojnim svećenicima Gospićko-senjske biskupije.

Na početku homilije vlč. Tomkić zahvalio je Bogu za milost susreta, okupljene vjernike i sve milosti koje hodočasnici primaju u krasnarskom svetištu. Podsjetio je da na sveto velebitsko brdo nisu donijeli samo svoje putne torbe, nego i „umorne korake, brige za djecu, bolesti i obiteljske tjeskobe“, istaknuvši da se upravo na tom mjestu, iznad svakodnevne buke, čini da je nebo bliže.

Polazeći od evanđeoskih riječi: „Blažena utroba koja te nosila“, propovjednik je istaknuo da Isus svojim odgovorom: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je“, ne umanjuje Marijinu veličinu, nego otkriva njezin pravi temelj. Marija nije velika samo zato što je rodila Isusa, nego zato što je Božju riječ potpuno prihvatila, po njoj živjela i ostala joj vjerna sve do križa.

Vlč. Tomkić zatim je, oslanjajući se na sliku planine i odjeka, ispričao priču o ocu i sinu koji hodaju planinom. Dječak, spotaknuvši se o kamen, čuje kako mu se svaki povik vraća s planine. Otac mu tada objašnjava da ljudi to zovu odjekom, ali da je to ujedno i slika života: ono što u život ulažemo, to nam se na neki način i vraća.

Tu je sliku povezao s hodočašćem u Krasno, naglasivši da je Božja riječ glas koji Bog upućuje svakom čovjeku, dok su ispovijed, upaljene svijeće i suze hodočasnika pokušaj da se taj glas čuje i primi. No pravo hodočašće, kazao je, počinje tek kada se hodočasnici spuste s planine i vrate svojim domovima.

„Isus nas pita večeras kakav će biti odjek ovog hodočašća u tvom i mom životu“, poručio je vlč. Tomkić. Ako se čovjek vrati kući i nastavi živjeti u psovci, vici, tjeskobi i nepraštanju, tada je Božju riječ samo čuo, ali je nije sačuvao. Ako, međutim, u svoj dom unese više strpljenja prema djeci, starijim i nemoćnim roditeljima, više mira i spremnosti na pomirenje, tada njegov život postaje „čisti odjek Božje ljubavi“.

Podsjetio je i na predaju o pronalasku kipa Majke Božje od Krasna te na vjeru da se Gospin lik, premještan s mjesta na kojem je pronađen, uvijek vraćao u tišinu krasnarske šume. U toj je predaji prepoznao poruku da Marija ne odlazi iz života svoje djece, nego ih čeka na njihovu životnom putu.

Pozvao je okupljene da se u svojim domovima vrate molitvi, krunici, obiteljskom zajedništvu i vjeri koju su im predali njihovi preci. Na kraju homilije preporučio je Majci Božjoj od Krasna sve umorne i opterećene hodočasnike, moleći da se s te planine ne vrate isti, nego da njihova svakodnevica i obiteljska ljubav postanu najljepši odjek Božje riječi.

„Marija, naša nebeska Majka, najbolje znade što je potrebno svojoj djeci i najbolje znade patnju današnjice svakoga od nas“, rekao je vlč. Tomkić, pozvavši vjernike da joj predaju svoje molitve i potrebe. Zaključio je da Marija uvijek pokazuje put prema svome Sinu, osobito onda kada je čovjek umoran, ranjen i više ne može ići naprijed, vodeći ga prema konačnom cilju – vječnosti.

Misom bdjenja i molitvom okupljenih hodočasnika Svetište Majke Božje od Krasna ušlo je u svetkovinu Velike Gospe, izvijestila je Gospićko-senjska biskupija.