U propovijedi je povezao aktualne događaje u društvu sa značenjem proslave Velike Gospe, promišljajući o temama sigurnosti i odgovornosti.

Uvodeći u misu potaknuo je na molitvu za mir i prestanak ratova u svijetu od Ukrajine do ratova na Bliskom istoku, za one koji pate od posljedica rata: za stradale, poginule, zarobljene, izbjegle i prognane te za stradale u požaru kod Omiša, od kojih se dio njih još uvijek bori za život, kao i za vatrogasce koji su se nesebično žrtvovali.

Propovijedajući o temi – sigurnosti i prokomentiravši da su oko nas ratovi i ekonomske, financijske, klimatske neizvjesnosti, vlč. Vuković primijetio je da je i život Blažene Djevice Marije bio „sve samo ne život u sigurnosti“.

Razložio je kako je Marija imala temeljnu sigurnost u pouzdanju u Boga:

„Blago onome tko u Bogu traži sigurnost! Dok kročimo kroz ove zemaljske nesigurnosti, ratove i krize, tražimo tu temeljnu sigurnost koju nam nitko ne može oduzeti. Nitko! Ni smrt jer Bog je veći od smrti, ni bolest ni krize. Hoće li biti kriza? Bit će. Ali, kršćani smo, zar mislimo da možemo proći bez križa? Ljudi bi to voljeli, bježe od križa, ali to nije moguće“; rekao je dr. Vuković poručivši da križeve nisu kraj nego vode u vječni život.

Razmatrajući o temi odgovornosti aktualizirao je dimenziju osobne kršćanske i društvene, domoljubne odgovornosti u sferama ekologije i korupcije.

„Pozvani smo biti odgovorni za naš duhovni, vječni život, ulagati u odnos s Bogom, u molitvu, Božju riječ već sada i jednoga dana u punini. Ali odgovorni smo i za stvoreni svijet i za zemaljsku domovinu. Znamo da se u jeku klimatskih zagađenja svijet poziva na odgovornost za stvoreni okoliš“, rekao je primijetivši da nitko nije ostao ravnodušan ovih dana kada našu domovinu potresaju vijesti o masovnom odlaganju opasnog otpada, do te mjere da se suočavamo s pravim ekocidom i ekološkom katastrofom.

Osim toga, dodao je, gotovo svakodnevno u domovini svjedočimo aferama u politici i gospodarstvu. Gotovo da nema dijela društva koje nije zatrovano korupcijom, malverzacijama, prijevarama, krađom i potkupljivanjem umotanim u neke lijepe riječi, primijetio je vlč. Vuković, zapitavši gdje je to domoljublje prema domovini i još netaknutoj vodi i šumama koje se zagađuju. „(Ne)odgovornost na svim razinama. Ono je tek na usnama riječima ili u pojedinim pjesmama…To su smrtni, u nebo vapijući grijesi. Grijeh je kada baciš papirić u šumu ili vrećicu u rijeku i to su sve teži i veći grijesi posljednjih godina“, poručio je.

Završavajući propovijed vlč. Vuković pozvao je na obraćenje i vidljivo življenje domoljublja: u poštenju, pravednosti, predanom radu i odgovornosti za službu koju obnašamo; u osjetljivosti za slabe, zapostavljene, invalide i potrebite.

„Kad stanemo pred Boga, neće nas spasiti izgovori da nismo znali. Što je viši položaj, to je veća i odgovornost, jer kome je mnogo dano, od njega će se mnogo i tražiti. Pozvani smo pronaći sigurnost u Bogu, ali i preuzeti odgovornost za duhovni život, za stvoreni svijet i društvo u kojemu živimo. Neka nam Bog pomogne u tome““, potaknuo je vlč. Vuković.

Na kraju mise aljmaški župnik i upravitelj Svetišta u Aljmašu vlč. dr. Tomislav Ćurić zahvalio je za zajedništvo u molitvi za žrtve Domovinskoga rata, za pokojne hrvatske branitelje, vojnike, policajce i civile u malom mjestu koje je pretrpjelo golemu patnju te podsjetio da su na ovim prostorima mučki ubijene 193 osobe tijekom Domovinskog rata.

Liturgijsko pjevanje predvodili su pjevači aljmaške župe uz glazbenu pratnju orguljašice Družbe sestara čudotvorne medaljice s. Franciske Gjonaj.