U ozračju krštenja nadbiskup je u propovijedi promišljao o značenju vjere u Isusa Krista, o poslanju kršćana te osobito o pozivu na služenje drugima.

MIsu su suslavili generalni vikar Mario Tomljanović i župnik Vjekoslav Kovač. Polazeći od evanđeoskoga odlomka u kojemu Isus učenicima zapovijeda da nikomu ne govore da je on Krist, nadbiskup je istaknuo da nije dovoljno samo ispovjediti vjeru u Isusa Krista. Potrebno je razumjeti kakav je Krist i prihvatiti njegov način života i služenja, poručio je.

Podsjetio je da je Petar Krista očekivao kao moćnoga vladara koji će ukloniti rimsku okupaciju. Isus, međutim, pokazuje drukčiji put – put križa, ljubavi, oproštenja i služenja. On ne odgovara na nasilje nasiljem, nego ljubavlju i oproštenjem. Stoga kršćansko svjedočenje nije samo pitanje riječi, nego ponajprije života, protumačio je.

Govoreći o Crkvi kao novome Božjem narodu, nadbiskup je posebno istaknuo da je Petrova služba, kao i svaka služba u Crkvi, usmjerena prema služenju, a ne prema vladanju. Petar nije izabran da bi dominirao nad drugima, nego da bi im služio. U tom je kontekstu podsjetio i na naziv pape kao „sluge slugu Božjih“.

Ta se logika, naglasio je, ne odnosi samo na crkvene službe. Ona vrijedi za svako područje ljudskoga života – za obitelj, župnu zajednicu, društvo i cijeli svijet. Problem nastaje kada svoj položaj počnemo doživljavati kao sredstvo vlastite koristi, umjesto kao priliku za služenje drugima.

Nadbiskup je pritom spomenuo i poznatu anegdotu o Napoleonu Bonaparteu i kardinalu Ercoleu Consalviju. Prema toj anegdoti, Napoleon je kardinalu zaprijetio da ima moć uništiti Katoličku Crkvu, na što mu je kardinal odgovorio da su katolički svećenici tijekom 1800 godina već učinili sve što su mogli da to učine, ali nisu uspjeli. Nadbiskup je tu anegdotu iskoristio kao poticaj na ispitivanje vlastite odgovornosti za sadašnjost i budućnost Crkve.

Crkvu, rekao je nadbiskup Uzinić, neće uništiti samo oni izvana. Opasnost postoji i onda kada sami kršćani izgube autentičnost, kada svoj život prestanu pretvarati u služenje i ljubav, rekao je.

„Ako nismo autentični, ako svoj život nismo pretvorili u služenje, u ljubav i na Kristov način“, upozorio je, tada problem nije samo u Crkvi nego i u svakoj zajednici.

Poseban dio propovijedi nadbiskup je posvetio obitelji. Osvrćući se na obitelji čija su djeca toga dana primila sakrament krštenja, istaknuo je otvorenost životu kao daru te odgovornost roditelja da svoju djecu ne samo krste i pouče istinama vjere, nego im vlastitim životom pokažu što znači biti Kristov učenik.

„Važno je da ih ne samo krstimo i poučimo o tome da je Isus Krist i Gospodin, nego da im svojim životom, životom služenja, pokažemo kakav je to Isus kao Krist i Gospodin“, poručio je.

Pritom je upozorio da ni broj djece sam po sebi nije dovoljan. Dar života zahtijeva odgovornost i spremnost na služenje. Obitelj je mjesto u kojemu se djecu treba učiti da život nije usmjeren samo prema vlastitim potrebama i interesima, nego prema drugome.

Kršćanski poziv, međutim, nadilazi obiteljske okvire. Svaki je čovjek, istaknuo je nadbiskup, pozvan svoje sposobnosti, vrijeme i život staviti u službu drugih – vlastite obitelji, župne zajednice, naroda, društva i svijeta u kojemu živi.

U tom je kontekstu spomenuo i susret s bračnim parom koji nema djece, ali je svoj život pretvorio u dar jedno drugome te u služenje djeci i osobama s invaliditetom. Time je podsjetio da otvorenost daru i služenju može poprimiti različite oblike te da svaki čovjek ima vlastiti poziv kojim može pridonositi životu Crkve i društva, izvijestili su iz Riječke nadbiskupije.