Nova pravila utvrđena su apostolskim pismom pape Lava XIV. u obliku motuproprija Mutua concordia, kojim su izmijenjeni kanoni 106. i 126. Zakonika kanona Istočnih Crkava. Prema novim odredbama, sinoda biskupa može, primjenjujući propisani postupak, razriješiti patrijarha službe ako je njihov odnos zbog teških razloga nepopravljivo narušen.

Ne dovodeći u pitanje ovlasti Apostolske Stolice, sinode biskupa u takvim su slučajevima pozvane „obnoviti ranjeno zajedništvo“ postupkom kojim se patrijarhu, u skladu s propisima, jamči „pravo na potpunu obranu pred Sinodom“.

Pritom Papa treba „dati svoju suglasnost na sinodalnu odluku kako bi se zajamčila potpuna sloboda sinodskih otaca u izražavanju njihova izbora, bez ikakva mogućeg nedopuštenog unutarnjeg ili vanjskog pritiska“.

Papa Lav XIV. odredio je da se nakon § 2 kanona 106. umetne novi § 3, kojim se propisuje da Sinodu biskupa patrijaršijske Crkve, ako patrijarh ne ispuni obveze utvrđene Zakonikom, može zakonito sazvati biskup s pravom glasa koji je najstariji po biskupskom ređenju.

Ako ni on ne sazove Sinodu, ta ovlast prelazi na sljedeće biskupe s pravom glasa koji su najstariji po biskupskom ređenju i raspoloživi za njezino sazivanje.

U kanon 126. također je dodan novi paragraf, kojim se propisuje da „zbog teškoga razloga koji je kao takav priznala Sinoda biskupa patrijaršijske Crkve, ista Sinoda – sazvana u skladu s kanonom 106. § 1, br. 3, i kanonom 108. § 3 – može zatražiti od patrijarha da se odrekne službe“.

Ako nakon takva zahtjeva patrijarh ne podnese odreknuće od službe, biskup s pravom glasa koji je najstariji po biskupskom ređenju treba se pobrinuti za izbor novoga predsjedatelja Sinode.

Predsjedatelj zatim prijedlog za razrješenje patrijarha daje na tajno glasovanje. Za razrješenje su potrebni glasovi najmanje dviju trećina članova Sinode koji imaju pravo glasa, uz poštovanje patrijarhova prava na obranu pred samom Sinodom.

Predsjedatelj je također dužan obavijestiti Papu, koji mora dati „svoju suglasnost na razrješenje, čime patrijaršijsko sjedište postaje upražnjeno“.

U motupropriju se podsjeća da u Istočnim Crkvama postoji blizak odnos između patrijarha, koji svojom patrijaršijskom Crkvom predsjeda kao otac i glava – tamquam pater et caput (CCEO, kan. 55) – i Sinode biskupa, koju on saziva i kojom predsjeda.

Skladan odnos između patrijarha i Sinode stoga je ključan za plodonosan crkveni život, u jedinstvu Duha i isključivo radi dobra same Crkve.

Zakonik kanona Istočnih Crkava, kojim se uređuju djelovanje i dužnosti sinoda biskupa, dosad nije uređivao slučaj u kojem bi „sveta veza između oca i glave (Pater et Caput) te ostalih biskupa bila nepopravljivo narušena“, čime nastaje „teška rana koju treba liječiti, na što su upozoravali i brojni istočni prelati“.

Motuproprijem se stoga uvodi skup pravila koja treba primijeniti u slučaju nepomirljivog razdora između patrijarha i Sinode ako patrijarh ne podnese odreknuće od službe.

Propisano je da Sinoda treba obrazložiti teške razloge koji su doveli do razdora. Ujedno je utvrđeno tko u takvoj situaciji saziva Sinodu i na koji način, kolika je većina glasova potrebna za razrješenje patrijarha te kako treba zajamčiti zaštitu njegova prava na obranu.

Papinim odredbama želi se osnažiti položaj sinoda biskupa Istočnih katoličkih Crkava davanjem nove ovlasti, u skladu s njihovom naravi kao Crkava sui iuris, te im vratiti ono što im izvorno pripada. Sinode su u boljem položaju za razumijevanje i procjenu konkretne situacije, dok je rimskom prvosvećeniku pridržana uloga jamca.

Odredbe utvrđene motuproprijem po svojoj se naravi primjenjuju i na velike nadbiskupske Crkve, u skladu s kanonom 152., izvijestio je Vatican News.

Foto: Vatican Media / Apolstolska palača u Vatikanu