U propovijedi, biskup se vjernicima obratio na hrvatskom i mađarskom jeziku, te u središte stavio razmatranje o sakramentu pomirenja i potrebu iskrenog suočavanja s vlastitim grijesima u svjetlu Božjega milosrđa.

“Sveta ispovijed nije tek nabrajanje grijeha, nego susret s Božjim milosrđem koje čovjeka čisti, oblikuje i mijenja”, istaknuo je. 

Duhovni život usporedio je s radom umjetnika te ustrajnim vježbanjem glazbenika, dirigenta i zbora. Kao što istančano oko i uho primjećuju detalje koji drugima ostaju skriveni, tako i savjest redovitim ispitivanjem postaje sve osjetljivija. „Dok alat uporabom otupi, za savjest vrijedi suprotno: što je više koristimo, postaje osjetljivija“, poručio je.

Prema riječima zrenjaninskog biskupa, jedan od ključnih trenutaka duhovne preobrazbe nastupa kada čovjek uspije prepoznati vlastite pogreške. Mnogo je lakše uočavati tuđe grijehe nego iskreno pogledati sebe. Duhovni rast stoga počinje onda kada se prestanemo baviti pitanjem koliko su drugi krivi i upitamo se: „U čemu se ja trebam promijeniti? U čemu ja mogu biti bolji?“

Biskup je podsjetio i na praksu svakodnevnog ispita savjesti. Potaknuo je vjernike da na kraju dana zastanu pred Bogom, zahvale za primljeno dobro te se zapitaju: u čemu su mogli biti bolji, što su učinili, a nisu trebali, što su propustili, koga su povrijedili i što sutra mogu učiniti drukčije.

Osvrćući se na evanđeoske riječi: „Vi ste sol zemlje… Vi ste svjetlost svijeta“, mons. Štefković naglasio je da kršćanski život ne može se svesti samo na izbjegavanje teških grijeha. Isus od nas traži više: jesmo li bili sol i svjetlost te jesmo li učinili dobro koje smo mogli učiniti. Sudionicima pokorničkog bogoslužja predložio je jednostavan ispit savjesti kroz tri temeljna odnosa našega života: odnos s Bogom, s bližnjima i sa samima sobom. Kao vodilju istaknuo je riječi pokajničkog čina s početka mise: „sagriješih mišlju, riječju, djelom i propustom“.

Okupljene u svetištu Gospe od Suza pozvao je da ne gledaju tko bi se drugi trebao promijeniti. „Večeras nemojmo ispovijedati grijehe svojih ukućana, susjeda, kolega, svećenika, političara“, poručio je zrenjaninski biskup, potaknuvši svakoga da iskreno pogleda vlastiti život.

Na kraju propovijedi ponovno se vratio važnosti osjetljive savjesti. Ona se, istaknuo je, treba njegovati ispitom savjesti, molitvom i redovitom ispovijedi. Ne smijemo dopustiti da otupi opravdavanjem: „To je sitnica. Svi to čine.“ Svjetlo Božje prisutnosti svjetlo je milosrđa: gdje je grijeh donio tamu, Bog pali svjetlo; gdje nas je nešto zarobilo, oslobađa nas; a gdje smo pali, pruža nam ruku i podiže nas, kazao je biskup. 

Mons. Mirko Štefković na kraju je pozvao vjernike da bez straha stanu pred Gospodina i mole: „Evo me pred tobom ovakav kakav jesam. Pokaži mi ono što trebam uvidjeti. Očisti me, iscijeli moje rane, oslobodi me spona grijeha.“

Nakon pokorničkog bogoslužja vjernici su imali priliku pristupiti iispovijedi, a večernji program nastavljen je procesijom sa svijećama i misom, izvijestili su iz Zrenjaninske biskupije.