Uslijedila je procesija do kapelice sv. Marka Križevčanina kojoj se pridružio umirovljeni vladika Nikola Kekić. 

U svojoj propovijedi, vladika Stipić se osvrnuo na kontekst u kojemu je živio sv. Marko, vrijeme teških previranja, vjerskih ratova i dubokih podjela unutar kršćanskoga svijeta. Rođen 1589. u Križevcima, “kamo god išao, Marko je sa sobom nosio pečat svoga rodnoga kraja – čvrstu, nesalomljivu vjeru i plemenitost srca”, kazao je mons. Stipić. 

Govoreći o mučeničkoj smrti sv. Marka u Košicama, križevački je vladika objasnio kako njihovi mučitelji nisu tražili zlato ni svjetovnu moć, već njihove duše. “No, Marko i njegovi drugovi znali su da se istina ne prodaje za prolaznu zemaljsku ugodu”.

“Ova žrtva duboko povezuje grad Križevce s nebeskom slavom. Križevci nisu samo mjesto Markova rođenja; oni su kolijevka u kojoj je posijano sjeme onog karaktera koji će kasnije procvjetati u mučeničku palmu. Naš grad, ponosan na svoga sina, kroz stoljeća čuva spomen na svetoga Marka kao na najsjajniji dragulj svoje povijesti. Marko je ponos Križevaca, ali i trajan podsjetnik svima nama koji danas hodamo ovim ulicama da se prava veličina ne mjeri onim što posjedujemo, već onim za što smo spremni položiti život”, poručio je mons. Stipić.

Promatrajući njegovo mučeništvo, propovjednik je upitao otkud izvire “ta strašna tama koja čovjeka nagoni da digne ruku na drugoga čovjeka? Odgovor pronalazimo na samim počecima ljudske povijesti, u biblijskim zapisima koji nam zorno opisuju anatomiju grijeha i ljudske zavisti”, kao što je slučaj braće Kaina i Abela ili pak Josipa i njegove braće. Kada nestane bratski pogled, nestaje i čovjek. Drugi više nije osoba koju treba voljeti i štititi, nego prepreka koju treba ukloniti, poručio je vladika. 

Tako su i Marka, Melkiora i Stjepana mučenici vidjeli kao opasnost, ideološku konkurenciju i političke neprijatelje. “Kada konfesionalna pripadnost postane važnija od zapovijedi ljubavi, tada se religija pretvara u oružje, a oltar u ratište”, kazao je križevački biskup. 

“Iz ovoga izvire jedna golema duhovna opasnost s kojom se i danas suočavamo, a to je opasnost od elitizma”, upozorio je nadalje vladika Stipić, dodajući kako je to duhovna bolest “koja nas uvjerava da smo samo mi najbolji, da samo mi posjedujemo svu istinu, dok svi ostali ne vrijede ništa, ili još gore – da su opasnost i konkurencija koju treba eliminirati”. Isus pak poziva da budemo sluge koje peru noge jedni drugima, istaknuo je. 

Sv. Marko Križevčanin i njegovi drugovi nisu umrli braneći neku političku ideologiju niti svjetovni teritorij. Oni su umrli za jedinstvo Crkve, naglasio je mons. Stipić. “Danas, u 21. stoljeću, Crkva se ponovno nalazi pred izazovom kako svjedočiti to jedinstvo u svijetu koji je duboko podijeljen, fragmentiran i ranjen. Pozvani smo na jedinstvo u različitosti. Jedinstvo ne znači uniformiranost. Ono ne znači da svi moramo biti isti, da moramo izgubiti svoj identitet, svoju tradiciju ili svoj obredni izričaj. Pravo kršćansko jedinstvo je poput mozaika – mnoštvo različitih kamenčića koji, složeni zajedno, tvore predivnu sliku Krista”.

“A tko je bolji i svjetliji primjer toga jedinstva u različitosti od naših hrvatskih grkokatolika? Mi u svojoj tradiciji, u svojoj svetoj liturgiji, u svom istočnom obredu, nosite svu puninu i bogatstvo kršćanskoga Istoka, a istovremeno ste u neraskidivom, čvrstom zajedništvu s Petrovim nasljednikom u Rimu. Mi smo živi most između Istoka i Zapada. Mi dokazujemo da se može biti potpuno vjeran svojoj istočnoj tradiciji, a istovremeno disati istim plućima s cijelom Katoličkom Crkvom. Naše postojanje je dar i blagoslov za cijelu Crkvu u Hrvatskoj”, poručio je vladika Stipić. 

Vladika se osvrnuo i na intenzivne pripreme za obilježavanje 250. obljetnice osnutka Križevačke eparhije (1777. – 2027.), koji je “ponajprije poziv na duhovnu obnovu. On je zahvalnost za sve vjerne vladike, svećenike, redovnike, redovnice i vjernike laike koji su kroz četvrt stoljeća čuvali plamen vjere i jedinstva”, kazao je mons. Stipić, a prenosi Ured za medije Križevačke eparhije.