LAV XIV.

ANGELUS

 Trg Svetog Petra, Vatikan

Nedjelja, 13. rujna 2026.

Draga braćo i sestre, dobru vam nedjelju želim!

Danas nam Evanđelje (usp. Mt 18, 21-35) govori o jednoj temeljnoj vrednoti kršćanskoga života: oproštenju. Isus nas je tomu poučio i to posvjedočio sve do križa, gdje je molio Oca za svoje progonitelje riječima koje svi poznajemo: „Oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk 23, 34).

U današnjem odlomku Petar upravo o tome pita Učitelja: „Gospodine – pita ga – koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?“ (Mt 18, 21). Njegove riječi otkrivaju velikodušno srce: broj sedam, naime, u Bibliji označava puninu, pa „oprostiti sedam puta“ znači opraštati vrlo velikodušno. Isusov odgovor, međutim, ide dalje: „Ne kažem ti do sedam puta – kaže – nego do sedamdeset puta sedam“ (r. 22), to jest bez ikakve granice, bez mjere.

Kako bi još bolje pojasnio svoju misao, Spasitelj pripovijeda prispodobu o sluzi koji je svojem gospodaru dugovao toliko velik iznos da ga praktički nije mogao vratiti. Premda mu je dug iz čistoga milosrđa bio oprošten, on sâm nije pokazao isto milosrđe prema svome drugu, zbog čega je bio ukoren i teško kažnjen (rr. 23-30).

Tim nas riječima Isus podsjeća da su dar i oproštenje u temelju našega postojanja. Sve nam je Bog darovao iz čiste ljubavi i nitko od nas ne može reći da savršeno odgovara na toliku dobrotu. Zato je darovanost, koja je izvor samoga našeg života, ujedno i najbolje pravilo našega zajedničkog života.

To svakodnevno iskusujemo. Oproštenje je nužno i, ako ga nema, ne može se živjeti u miru: prije ili poslije u srcu i među ljudima nastaju sukobi, optužbe, ogorčenost i osvete koje razaraju odnose, dijele obitelji i izazivaju ratove.

Samo oproštenje oslobađa i ponovno donosi svjetlo, čak i ondje gdje su čovjekovo materijalno i moralno siromaštvo na trenutak zamračili obzor i učinili put nesigurnim. Oproštenje, poput dobra vjetra, rastjeruje i najgušće oblake sve dok ponovno ne ugledamo sunce.

Sveti Petar to je mnogo puta iskusio u svojem životu, osobito kada je, nakon što je zanijekao i napustio Isusa tijekom muke, susreo uskrsloga Gospodina na obali jezera. Tada mu je Isus postavio samo jedno pitanje: „Šimune […], ljubiš li me?“ (Iv 21, 15), i uputio jedan poziv: „Idi za mnom!“ (r. 19). Baš kao na početku, onoga dana kada su se prvi put susreli, gotovo kao da se ništa nije dogodilo. I upravo će ta ljubav, koja zaboravlja i liječi, za prvoga među apostolima biti potvrda njegova poslanja.

Zamolimo, dakle, Djevicu Mariju, Majku milosrđa, da nam pomogne uvijek opraštati, pa i onda kada je teško učiniti prvi korak, te da hrabro i ustrajno širimo vedru i iscjeljujuću svjetlost ljubavi koja pobjeđuje mržnju i razoružava svaku ogorčenost.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

Prije dva dana obilježena je dvadeset i peta obljetnica terorističkih napada 11. rujna u Sjedinjenim Američkim Državama. Obnavljam svoju molitvu za one koji su izgubili život i za one koji još uvijek nose rane toga tragičnog dana. U vremenu u kojem sukobi i nasilje pogađaju toliku našu braću i sestre, pozivam sve da mole kako bi Gospodin podario svijetu svoj dar mira. Sjećanje na tragični događaj od prije dvadeset i pet godina potiče nas da obnovimo svoje zauzimanje za mir, ponajprije molitvom koju povjeravamo zagovoru Djevice Marije.

A sada srdačno pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike! Izražavam dobrodošlicu skupinama koje su došle iz São Paula u Brazilu, kao i onima iz raznih drugih zemalja. Pozdravljam članove vjerske udruge Jesus Nazareno Cautivo koji žive u Rimu, skupinu Salezijanskoga oratorija iz Chierija, vjernike iz Dolianove na Sardiniji te hodočasnike koji su iz Asiza stigli Putem svetoga Franje. Pozdravljam „Famigliu Bellunese“ zajedno sa školom iz Erechima u Brazilu, kao i motocikliste okupljene kako bi svjedočili za mir i život.

Svima želim dobru nedjelju!