Na početku slavlja župnik don Domagoj Jelača podsjetio je kako je župnu crkvu 14. rujna 2006. posvetio tadašnji splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u vrijeme župnika don Marija Matkovića. Istaknuo je kako se vjernici već dva desetljeća u ovoj crkvi okupljaju na slavljenje svetih otajstava te je pročitao povelju sastavljenu prigodom njezine posvete. Mons. Velić potom je blagoslovio nove župne barjake s likovima Uzvišenja Svetoga Križa i sv. Tudora te sv. Karla Boromejskog i sv. Ivana Krstitelja.

Koncelebrirali su trojica svećenika predvođena mjesnim župnikom don Domagojem, a liturgijsko pjevanje predvodio je Župni zbor sv. Karla Boromejskog pod ravnanjem Manuele Barete Buličić.

Mons. Velić je u propovijedi govorio o otajstvu križa koji je od sredstva smrtne kazne, nasilja i poniženja po Kristu postao znakom ljubavi, života i spasenja. „Mržnja, smrt, pretvara se u ljubav i u život. Otkud dolazi ta snaga? Kroz onoga, preko onoga, po onome koji je na tome križu raspet, a to je sam Isus“, istaknuo je. Naglasio je kako Krist može preobraziti i ljudski život kao što je preobrazio značenje križa te čovjeka učiniti sposobnim širiti ljubav, oproštenje i milosrđe.

Osvrćući se na riječi svetoga Pavla o Kristu raspetome kao Božjoj snazi i mudrosti, poručio je kako se upravo ono što se prema ljudskim mjerilima čini slabošću i ludošću u Kristu pokazuje kao snaga ljubavi koja ne pristaje na zlo i kompromise protivne Evanđelju. Istaknuo je kako kršćanska sloboda proizlazi iz vjernosti Kristu podsjetivši da čovjeka okolnosti mogu spriječiti da čini dobro, ali ga nitko ne može prisiliti da čini zlo.

Govoreći o križevima, patnjama i ranama koje prate ljudski život, pojasnio je kako Golgota nije samo mjesto Kristova raspeća nego i mjesto njegove pobjede. „Tamo gdje su naši križevi, gdje je naša bol, gdje je naša patnja, tu može biti i početak našega novoga života, našega preobraženja“, poručio je. Pozvao je vjernike da dopuste Kristu da ih dotakne u svojoj riječi, ispovijedi i Euharistiji kako bi, iskusivši njegovo milosrđe, i sami postajali njegovim svjedocima u svijetu.

Na kraju misnoga slavlja župnik don Domagoj podsjetio je kako je crkva Uzvišenja Svetoga Križa već dvadeset godina mjesto okupljanja, molitve i slavljenja sakramenata te se spomenuo svojih prethodnika i svih naraštaja župljana koji su u njoj živjeli i prenosili vjeru. Naglasio je kako najveće bogatstvo župe nije sama građevina, nego „živa Crkva“ – vjernici koji se u njoj okupljaju i slave Boga. Posebno je istaknuo djecu i mlade kao budućnost župe te zahvalio djeci Dječjeg vrtića Kaduljica čiji su radovi tijekom trodnevnice krasili crkvu.

Župnik je zahvalio mons. Veliću na predvođenju slavlja župnoga blagdana i 20. obljetnice posvete crkve te mu uručio prigodni dar zamolivši ga da prenese pozdrave splitsko-makarskom nadbiskupu Zdenku Križiću. Zahvalio je i ministrantima, bogoslovu Damjanu, Župnom zboru sv. Karla Boromejskog, članovima župnoga pastoralnog i ekonomskog vijeća te svima koji su pridonijeli pripremi proslave. Pozdravio je i svećenike koji su koncelebrirali na misnom slavlju don Antu Čulića i fra Ivana Jelića.

Proslavi župnoga blagdana prethodila je trodnevnica od 11. do 13. rujna koju je predvodio o. Stjepan Ivan Horvat. Prvoga dana, nakon krunice Krvi Kristove i svete mise, održao je nagovor u kojem je govorio o potrebi unutarnje promjene srca koja se očituje u čovjekovu odnosu prema drugima. Drugoga dana, na spomendan Presvetog Imena Blažene Djevice Marije, u središtu razmatranja bio je Marijin odnos prema križu i njezina vjernost Bogu u patnjama i kušnjama, a nakon mise održano je euharistijsko klanjanje. Trećega dana vjernici su razmišljali o važnosti opraštanja drugima i samima sebi te pomirenja s bližnjima, a tijekom mise u 11 sati blagoslovljeni su učenici i njihove školske torbe na početku nove nastavne i vjeronaučne godine. Tijekom trodnevnice u crkvi su bili izloženi radovi djece Dječjeg vrtića Kaduljica na temu „radost + sreća + povjerenje + vjera = život i obitelj“, objavljeno je na mrežnoj stranici Splitsko-makarske nadbiskupije.