Misu su suslavili vikar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Martin Jaković i svečarova subraća iz Samostana sv. Frane – gvardijan i rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta fra Josip Ivanović i župnik Župe sv. Petra na Vidicima fra Željko Klarić koji je propovijedao.

Na početku homilije, fra Željko je otkrio kako je fra Augustin još kao dječak svomu ocu na pitanje: „Bi li ti htio biti fratar?“ odgovorio: „Da.“ Stoga ga je prispodobio radnicima prvoga sata iz naviještenoga Evanđelja koji su se odmah odazvali na Gospodarov poziv u vinograd.

Odlaskom u sjemenište ostavio je roditelje i desetero braće i sestara. „Otajstvo je to veliko ostaviti oca i majku“, rekao je fra Željko, dodavši da ta rana zacjeljuje pronalaskom druge tako velike ljubavi. „Mi fratri smo imali tu sreću pronaći novu obitelj gdje nam Bog sam daje novu braću i nove sestre s kojima dijelimo svoje živote“, ustvrdio je.

„Biti svećenik 60 godina nije moguće bez kreposti ljubavi – to nije ona egoistična ljubav koja traži, nije osvajačka ljubav – to je ona koja se daje i koja svojim primjerom osvaja. To je krepost koju sam Gospodin ulijeva, on daje onu snagu sakramenta koju smo dobili prilikom pomazanja na svećeničkom ređenju. Poziv i poslanje ovoga sakramenta ostvaruje se u snazi Duha Svetoga, Branitelja i Oživotvoritelja“, posvijestio je propovjednik.

Napomenuvši da su obljetnice u Crkvi ponajprije spomen vjernosti pozivu koji iziskuje svakodnevnu obnovu, fra Željko je istaknuo da svećeništvo nije samo zadaća. „To je način postojanja koji se u svakodnevnom životu suobličuje Kristu, ostaje vjeran Evanđelju te živi u zajedništvu s biskupom i u služenju braći – baš kao što je obećano na dan ređenja.“ Dodao je da je svećenik znak svojim življenjem, pojavom, odijelom, riječju i brigom.

„On je čovjek među ljudima, pozvan na duboku solidarnost.“ U društvu obilježenom individualizmom i proračunatošću, svećenik utjelovljuje „ljepotu besplatnosti“, živeći svoj život kao „dar drugima – izazov ljubavi koji ruši svjetovnu logiku profita“. On je „znak osporavan“, oaza nade za „mnoštvo usamljenih duša“, poručio je o. Klarić.

Fra Augustin je na kraju misnog slavlja zahvalio svim vjernicima, među kojima trima sestrama, nećacima i nećakinjama s djecom, prijateljima i poznanicima, članovima Franjevačkoga svjetovnog reda, Vojske Bezgrješne, društva Omnia Deo i sestrama franjevkama od Bezgrješne.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor crkve sv. Frane.

Fra Augustin Kordić rođen je 17. srpnja 1939. u Grljevićima, u općini Ljubuški u Hercegovini. Kršten je istoga dana a roditelji Mate i Anica r. Medić dadoše mu ime Zdravko. Sjemenište franjevaca konventualaca i potom teološki studij pohađao je u Zagrebu.

Za svećenika ga je zaredio 27. studenog 1966. u crkvi sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu zagrebački pomoćni biskup Franjo Kuharić. Prvu godinu kao svećenik pomagao je župniku na Mejama u Splitu kao član Samostana sv. Frane. Od 1968. do 1970. obnašao je službu vikara u Župi sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu. Potom je obnašao službu župnika iste župe. Godine 1977. pošao je u Rim na studij franjevačke duhovnosti u Antonianumu. Od 1980. do 1986. bio je vikar u Župi sv. Josipa u Puli. Iduće tri godine služio je u Novom Selu u Vinkovcima. Od 1989. do 1995. bio je provincijski tajnik. Godine 2006. postao je član Samostana svetog Antuna u Vinkovcima. Od 2010. do 2014. ponovno je bio provincijski tajnik. Od 2014. godine je član Samostana sv. Frane u Šibeniku.