Budući da se župna crkva Župe sv. Petra i Pavla u Kaknju obnavlja, misa je slavljena u dvorani župnog Caritasa pokraj koje je s. Danka ubijena. Koncelebrirali su župnik vlč. Ivica Mršo i umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF) Univerziteta u Sarajevu vlč. Božo Odobašić.

Na misi su sudjelovale sestre Kćeri Božje ljubavi, obitelj pokojne s. Danke, brojni župljani i prijatelji, predstavnici političkog i društvenog života.

Biskup Relota je u svojoj propovijedi istaknuo kako taj spomen u sebi nosi duboku ljudsku bol, ali još dublju kršćansku nadu: „Prošlo je točno 30 godina otkako je na ovom mjestu, pred vratima župnog Caritasa, nasilno ugašen život sestre Danke. U ljudskom vremenu to je dugo razdoblje: stasale su nove generacije, grad se promijenio, a rane su donekle zacijelile. Ipak, spomen na njezinu žrtvu ne blijedi“.

Tumačeći evanđelje 26. nedjelje kroz godinu, prispodobu o dvojici sinova koje otac šalje u vinograd, propovjednik je naglasio kako Bogu nije dovoljna spremna riječ. „Potrebna su konkretna djela ljubavi i vjernosti. Odgovor s. Danke Bogu bio je zapisan u godinama požrtvovnog rada, u kruhu za prognane i gladne“.

„Kao Kći Božje ljubavi prepoznala je da ju Otac šalje u ovaj grad, u vinograd koji je devedesetih godina bio natopljen strahom i neizvjesnošću. Volio bih istaknuti jednu riječ: nije pobjegla. Njezino jedino oružje bili su krunica u ruci i srce spremno pomoći. Pružala je ruku svima, bez obzira na to kako se tko zove i kako se Bogu moli“, pojasnio je.

„Redovnice i svećenici poput vojnika na duhovnoj bojišnici često ostaju na braniku ljudskosti ondje odakle svi drugi bježe. Bilo bi lijepo kada bi netko napisao povijest o ulozi svećenika i časnih sestara u župama diljem Bosne i Hercegovine“, kazao je mons. Relota te podsjetio kako je ubojstvo počinjeno u mirnodopsko vrijeme kada su puške već utihnule. Povezao je to s riječima proroka Ezekiela iz Prvog čitanja: „Bog ne želi smrt grešnika, nego da se obrati i živi“.

„Kad se sjećamo njezina stradanja, ne smijemo dopustiti da nam srca ispuni gorčina ili želja za osvetom (…) Praštanje je pravo oružje mira, jer jedino ono može prekinuti spiralu zla i nasilja. Sestra Danka imala je to oružje. Svoju službu milosrđa zapečatila je vlastitom krvi“, rekao je propovjednik.

„Draga braćo i sestre, danas, ovdje, praštajmo da bismo dobili milost Božju. Nemojmo dozvoliti nikada da mržnja uđe u naše srce. Mi smo svjetlo u ovom narodu. Budimo svjetlo u našoj Bosni. Budimo svjetlo nade i budimo svjetlo ljubavi“, poručio je na kraju propovijedi.

Na kraju mise okupljenima se obratila provincijalna glavarica Provincije Božje providnosti Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Nevenka Jurak. Rekla je kako su srca okupljenih prožeta tugom, „ali još više ispunjena dubokom vjerom, nadom i zahvalnošću“.

Među ostalim, zahvalila je biskupu Reloti na predvođenju slavlja i propovijedi, župniku Mrši na otvorenom srcu i brizi oko organizacije te sestrama koje i danas djeluju u Kaknju, gdje nastavljaju služenje koje je započela s. Danka.

Potom je župnik vlč. Ivica govorio o spomen-parku posvećenom s. Danki, koji se planira urediti na mjestu njezine mučeničke smrti.

Obilježavanje obljetnice završeno je opijelom za s. Danku, objavljeno je na portalu Nedjelja.

Ana je rođena 29. siječnja 1950. u selu Jardol kraj Viteza, od oca Joze i majke Luce, rođ. Frljić. U samostan je stupila u Zagrebu 21. srpnja 1965. U novicijat je primljena u Brezovici 28. kolovoza 1968. kao s. M. Danka. Prve zavjete položila je u Granešini 15. kolovoza 1970., a doživotne 28. kolovoza 1976.

Nakon završetka Katehetskoga instituta u Zagrebu s. M. Danka djelovala je kao vjeroučiteljica u župama u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini: u Kaknju, Puli, Zapolju, Sarajevu i Derventi. U zajednicama u Kaknju i Novom Sarajevu bila je i predstojnica, povezujući pastoralni rad sa služenjem redovničkoj zajednici. Od 1991. ponovno je djelovala kao vjeroučiteljica u Kaknju, gdje je ostala tijekom cijeloga ratnog razdoblja.

S. M. Danka svoje je katehetske i orguljaške sposobnosti koristila u radu s djecom i župnom zajednicom. Vodila je crkveni zbor te uređivala crkvu i oltar za crkvena slavlja, prve pričesti i krizme. Njezin rad pamte brojne generacije kakanjske djece. Imala je smisla i ljubavi za folklor te očuvanje narodne tradicije i baštine, a djecu i mlade poticala je da u određenim svečanim prigodama obuku narodnu nošnju.

Njezin rad s djecom i mladima te naviještanje i svjedočenje Božje ljubavi prekinuti su 30. rujna 1996. godine. Mučki je ubijena u Kaknju pokraj zgrade župnog Caritasa, kod župne crkve u 20:10. Po svemu sudeći, ubojstvo je unaprijed isplanirano i izvršeno s osam uboda i posjekotina nožem.

Tadašnji vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić tijekom mise zadušnice i obreda pokopa, uz sudjelovanje oko 8000 vjernika, sestru Danku je nazvao „našom novom mučenicom“, objavila je Katolička tiskovna agencija (KTA).