Njihovom obnovom nastavljeno je više od tri stoljeća dugo orguljaško i glazbeno nasljeđe crkve sv. Mihaela, u kojoj je 1699. godine zabilježen prvi pisani spomen orgulja u Slavoniji. Nakon što su 1759. godine u tada novoj baroknoj crkvi nabavljene nove orgulje, u svoje vrijeme najveći instrument u Slavoniji, crkva sv. Mihaela postala je jedno od središta glazbenoga života Osijeka.

Orgulje su kroz stoljeća više puta nadograđivane i obnavljane, a njihov je današnji povijesni instrument prošao konzervatorsko-restauratorsku obnovu te je ponovno na raspolaganju za liturgiju, koncertnu djelatnost i buduće naraštaje glazbenika. Konzervatorsko-restauratorski radovi na kućištu i obnova instrumentalnog ustroja trajali su od 2021. do 2026. godine. Financirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, putem redovitoga godišnjeg Javnog poziva za predlaganje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za programe zaštite i očuvanja pokretnih kulturnih dobara, uz doprinos vlastitih sredstava Đakovačko-osječke nadbiskupije. U projekt je uloženo više od 660 tisuća eura.

Na svečanosti su o obnovi i značenju orgulja govorili donedavni župnik Župe sv. Mihaela preč. Ivan Vidaković, direktor Radionice orgulja „Škrabl“ u Rogaškoj Slatini Anton Škrabl, ministrica kulture i medija Republike Hrvatske dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, a obred blagoslova, uz nagovor, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Program je vodila Ana Pećar, a nakon što je sadašnji župnik župe sv. Mihaela p. Ivan Matić, DI predstavio dispozicije orgulja uslijedio je kolaudacijski koncert s. Josipe Pavle Jakić, MA i prof. art. Ante Knešaureka.

Preč. Vidaković, koji je nakon 50 godina svećeništva i 35 godina službe u Župi sv. Mihaela otišao u mirovinu, osvrnuo se na obnove i uređenja župne crkve, župnog doma i dvorane. Posebno je istaknuo orgulje koje su u tom razdoblju dva puta bile restaurirane u okviru mogućnosti župe, uz pomoć župljana i drugih vjernika. Podsjetio je i na obnovu fisharmonike, glazbala koje se danas nalazi ispod propovjedaonice.

„Sada su nakon trogodišnje obnove i potpune restauracije, zahvaljujući brizi i sredstvima Ministarstva kulture i medija, sredstvima državnog proračuna i naše Đakovačko-osječke nadbiskupije orgulje zasjale u punom sjaju, rekao bih glasom i stasom“, kazao je preč. Vidaković.

Podsjetio je i na riječi koje je izgovorio prigodom prethodne obnove: „Mi nismo završili. Mi nismo na pola puta, mi smo i dalje na putu. A ono što je najvažnije, neka nikada ne stane i ne prestane naš hod u zajedničkoj ljubavi, miru, poštovanju koje neka se napaja na izvorima naše vjere koja stoljećima izvire i teče iz naše crkve sv. Mihaela, a na dobro svih naših vjernika, našega grada i naše domovine.“

Direktor Škrabl predstavio je obnovljeni instrument, istaknuvši njegovu posebnost i složenost. Orgulje imaju 2060 svirala, od kojih je 264 drvenih i 1796 metalnih. Svaka je svirala unikatna, zasebno intonirana i podešena. Najmanja svirala je duga pet milimetara, dok najdulja, u registru Bombarde 16′ u pedalu, mjeri pet metara.

Tijekom obnove restaurirani su i konzervirani svi izvorni dijelovi orgulja, dok su nedostajući dijelovi izrađeni prema izvornoj građi instrumenta. Orgulje su ujedno proširene s nekoliko registara koji su nedostajali, čime su dobile veće mogućnosti za liturgijsku i koncertnu uporabu – od pratnje pjevanju i zborovima do izvođenja glazbe različitih povijesnih razdoblja.

Škrabl je istaknuo da obnova orgulja zahtijeva znanje, rad i ljubav te izrazio želju da obnovljeni instrument pridonese doživljaju bogoslužja, ali i obogati koncertni život. Na kraju obraćanja predao je ključ obnovljenih orgulja župniku p. Ivanu Matiću, istaknuvši da ključ otvara sve registre instrumenta koji sada omogućuju izvođenje raznovrsne glazbe.

Ministrica Obuljen Koržinek istaknula je da je kolaudacija orgulja istodobno duhovni i kulturni događaj. Orgulje, kao instrument povezan s liturgijom, stvaraju poveznicu između duhovnoga iskustva koje se doživljava u crkvi i susreta s glazbom. Spominjući zahtjevnost projekta rekla je: „Orgulje su možda i jedna od najzahtjevnijih stvari kad pristupamo obnovi jer istovremeno treba obnavljati instrument – sve karakteristike orgulja kao glazbala, ali istovremeno voditi računa i o njihovom oblikovanju, nasljeđu, povijesnoj tradiciji.“

U obnovi su sudjelovali stručnjaci Ministarstva kulture i medija, konzervatori, članovi Povjerenstva za orgulje i Radionica orgulja Škrabl. Posebno je istaknut doprinos stručnjaka za orgulje i člana Povjerenstva prof. Knešaureka, koji je sudjelovao u predlaganju obnove, stručnom praćenju radova te ugađanju instrumenta.

Obred blagoslova započeo je psalamskim koralom „Slavim te, Gospode“, koji je uz orguljsku pratnju prof. Knešaureka izveo Mješoviti zbor Župe sv. Mihaela. Tijekom obreda izveli su i himan „Tebe Boga hvalimo“.

Nadbiskup Hranić u svom nagovoru obnovljene orgulje povezao je s liturgijskim životom župe, glazbenom baštinom i poslanjem Crkve. Govoreći o zvuku orgulja, istaknuo je da on može biti slika zajedništva u kojemu različitost pojedinih darova ne razdvaja, nego pridonosi skladu cjeline. Uputio je da su „i Crkva i društvo poput zbora u kojemu svi trebamo jedni druge“.

„U vremenu koje je često obilježeno bukom, površnošću i prolaznošću, orgulje nas podsjećaju na nešto bitno: da je čovjek stvoren za sklad. Kao što stotine različitih svirala, svaka sa svojim glasom i svojom bojom zvuka, tek zajedno tvore jedinstvenu harmoniju, tako i Crkva postaje ono što jest kada različiti darovi, službe i pozivi pronađu svoje mjesto u zajedništvu crkvenog poslanja“, rekao je nadbiskup.

Zahvalio je zatim Ministarstvu kulture i medija, ministrici Obuljen Koržinek, djelatnicima Ministarstva i članovima stručnih povjerenstava koji su svojim znanjem i radom sudjelovali u pripremi i ostvarenju obnove. Zahvalio je i I. Sudić te djelatnicima Područnog konzervatorskog ureda Ministarstva kulture i medija u Osijeku na skrbi tijekom obnove. Zahvalu je uputio i Radionici orgulja „Škrabl“ u Rogaškoj Slatini na čelu s A. Škrablom, čiji su majstori obnovili orgulje poštujući njihov identitet i povijesnu vrijednost. Posebno je izdvojio prof. Knešaureka, koji je predlagao obnovu orgulja, a potom i pratio njihovo preseljenje tijekom obnove te kao stručni nadzor sudjelovao u obnovi i ugađanju instrumenta.

 Nadbiskup je zahvalio i preč. Vidakoviću, njegovim suradnicima, članovima župnih vijeća, orguljašima, pjevačima i svim župljanima koji su pratili obnovu i pridonijeli njezinu ostvarenju. Obraćajući se župljanima, na čelu s novim župnikom p. Matićem, nadbiskup je izrazio želju da kolaudacija obnovljenih orgulja označi početak novoga poglavlja u životu župne zajednice.

Obratio se i isusovcima, koji su ponovno preuzeli pastoralnu skrb u Župi. „Vjerujem da ćete se, dragi oče provincijale i vi, dragi župniče, zajedno s kapelanom složiti da nismo mogli učiniti ljepši dar vama isusovcima za dolazak i ponovno preuzimanje pastoralne skrbi za ovu župnu zajednicu od novoobnovljenih orgulja“, kazao je nadbiskup Hranić. Istaknuo je da obnovljene orgulje predstavljaju dobitak za glazbeni i kulturni život Osijeka. Zajedno s drugim instrumentima na području grada i nadbiskupije, one otvaraju mogućnost organiziranja orguljaških festivala i koncerata, kao i dolazaka istaknutih orguljaša.

Posebno je istaknuo mogućnosti za učenike i studente Glazbene škole Franje Kuhača i Akademije za umjetnost i kulturu osječkoga Sveučilišta, kojima Crkva svoje orgulje želi staviti na raspolaganje za vježbu, obrazovanje i umjetničko djelovanje. „Današnje slavlje pripada svima jer je ono plod zajedništva, odgovornosti i ljubavi prema Bogu, njegovoj Crkvi, hrvatskoj kulturnoj baštini i gradu Osijeku, te prema glazbi općenito, a posebno prema sakralnoj glazbi i liturgijskom pjevanju“, zaključio je nadbiskup Hranić.

Župnik Matić i prof. Knešaurek predstavili su dispozicije obnovljenih orgulja – različite registre i njihove zvukovne mogućnosti, povezujući ih sa službama, darovima i ulogama pojedinaca u ljudskoj, društvenoj i crkvenoj zajednici. Tako su glavni registri – principali – uspoređeni s muškarcima i ženama koji nose glavni dio posla i odgovornosti u zajednici, dok su duboki zvukovi pedalnih basova podsjetili na starije članove na čijim se temeljima gradi budućnost. Zvukovi obitelji flauta povezani su s djecom i mladima, njihovom razigranošću i životnošću, a registri gambe i ostalih gudača s nježnošću i ljubavlju koje obilježavaju ljudski život.

Obitelj trompeta uspoređena je s onima koji imaju zadaću upozoravati, pozivati i davati svečanost slavljima, dok su solo registri, poput oboe i šalme, predstavljeni kao slika ljudi s posebnim darovima. Pritom je istaknuto da i takvi darovi najljepše dolaze do izražaja kada imaju potporu drugih. Predstavljanje je zaključeno porukom da se dar zajednice ostvaruje upravo u skladu različitosti – kada zajedno sudjeluju, poput svih registara koji se sjedinjuju u zvuku orgulja. To je ujedno bio i uvod u koncertni program s. Josipe Pavle i prof. Knešaureka.

Na programu su bila djela Johanna Sebastiana Bacha, Girolama Frescobaldija, Georga Muffata i Oliviera Messiaena, među kojima Bachov „Preludij i fuga u G-duru“, BWV 541, Frescobaldijeva „Toccata Quarta“, Muffatova „Toccata prima“, Bachova „Toccata i fuga u d-molu“, BWV 565, „Ich ruf’ zu dir, Herr Jesu Christ“, BWV 639, te Messiaenov „Dieu parmi nous“. Koncert je zaključen improvizacijom na koral „Na Isusov se spomen sam“, koju su zajednički izveli s. Josipa Pavla i prof. Knešaurek. Svečanost kolaudacije završena je pljeskom publike, koja je izvođače nagradila za glazbeni doživljaj te su im, kao i govornicima uručeni prigodni darovi, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.