Središnje misno slavlje predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj Petar Palić, koji je tom prigodom blagoslovio dva nova župna zvona.

Svečanom misnom slavlju nazočilo je nekoliko stotina vjernika iz Bukovice i okolnih mjesta, a u koncelebraciji su sudjelovali brojni svećenici, među kojima bukovički župnik fra Stipe Marković i gvardijan Franjevačkog samostana u Tomislavgradu fra Bože Milić.

Posebnost slavlja bio je blagoslov novih zvona. Njihovo postavljanje nije samo dio obnove župnog zvonika nego i trajni spomen na godinu u kojoj se u Bukovici obilježavaju dva velika jubileja. Bukovički zvonik od sada će imati ukupno tri zvona. Najstarije zvono staro je oko 130 godina, dok su dva nova postavljena 29. rujna, na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela. Veće novo zvono posvećeno je sv. Franji, a manje Maloj Gospi. Sva tri zvona zvonit će na čast Presvetoga Trojstva te na slavu sv. Franje i Male Gospe.

U homiliji je biskup Petar Palić podsjetio da 150 godina župe nije tek obljetnički broj, nego povijest naraštaja koji su u Bukovici primali sakramente, gradili svoje obitelji, prolazili kroz teška vremena i prenosili vjeru. Jubilej zato nije samo prigoda za zahvalno sjećanje nego i pitanje odgovornosti sadašnjeg naraštaja: „Što će od naše vjere ostati onima koji dolaze poslije nas?“

Polazeći od čitanja iz Knjige Sirahove, biskup Palić istaknuo je da se čovjekova blizina Bogu mora prepoznati i izvan crkve – u riječima, odnosima prema drugima, načinu podnošenja uvreda i ponašanju u teškoćama. „Ako se naša vjera ne vidi i izvan crkve, onda još nije zahvatila sav naš život“, poručio je, dodajući da se istinska vrijednost župne tradicije pokazuje upravo u tome vidi li se na vjernicima da su ljudi koji stoje pred Bogom.

Govoreći o zaštitniku župe, sv. Franji Asiškom, biskup Palić naglasio je njegovu jednostavnost, slobodu i usmjerenost na Krista. Franjo nije tražio vlastitu veličinu ni priznanje drugih, nego je želio da se u njegovu životu vidi Krist. U tome je, istaknuo je, i trajna poruka kršćanima: „Kršćanin ne mora stalno dokazivati tko je. Dovoljno je da se po njegovu životu vidi komu pripada.“

Osvrćući se na riječi sv. Pavla o ponosu križem Kristovim, biskup je podsjetio na svećenike, redovnike, obitelji i vjernike koji su tijekom desetljeća čuvali vjeru u Bukovici. Pritom je upozorio da ni duga povijest, ni crkva, ni zvonik, ni običaji sami po sebi nisu jamstvo žive vjere. „Najveća čast jedne župe jest da u njoj ljudi i danas ozbiljno računaju s Bogom.“

Posebno se zadržao na Isusovu pozivu: „Dođite k meni… učite se od mene“, primjenjujući ga na današnje ljude koji nose bolest, obiteljske brige, samoću i različita životna opterećenja. Istaknuo je da se ozbiljnost kršćanske vjere prepoznaje u sposobnosti praštanja, priznavanja vlastitih pogrešaka i spremnosti na prvi korak prema drugome. „Jesmo li od Krista naučili nešto od njegove krotkosti i poniznosti?“, upitao je okupljene.

Govoreći o novim zvonima, biskup Palić istaknuo je da će ona pratiti radosne i tužne trenutke župne zajednice, pozivati na euharistiju i podsjećati da čovjekovo vrijeme i njegovi planovi nisu posljednja riječ.

„Zvono nikoga ne prisiljava. Ono poziva“, kazao je, poželjevši da njihovo oglašavanje svjedoči ne samo da u Bukovici postoji crkva nego i zajednica koja zna komu se okuplja i od koga živi. Završavajući homiliju, pozvao je sadašnji naraštaj da primljenu vjeru živi tako da je može predati djeci i mladima.

U misnom slavlju sudjelovao je i velik broj ministranata i framaša, a liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor.

Na kraju mise župnik fra Stipe Marković zahvalio je svima koji su na bilo koji način pridonijeli pripremi i održavanju ovogodišnje proslave, darovateljima i dobročiniteljima te svim svećenicima. Posebno je zahvalio biskupu Paliću na predvođenju misnog slavlja, nakon čega su mladi biskupu uručili prigodan dar.

Središnjoj proslavi prethodila je trodnevnica koja je okupila različite skupine vjernika i franjevačke zajednice. Tijekom priprave za svetkovinu Bukovicu su pohodili duvanjski framaši te članovi Franjevačkog svjetovnog reda iz Grada.

U svibnju je u Kulturno-informativnom centru u Tomislavgradu javnosti predstavljena velika monografija „Župa svetoga Franje Asiškoga Bukovica“, čime je povijest ove župne zajednice sustavno zabilježena i sačuvana za buduće naraštaje.

Monografija i nova zvona na različite načine čuvaju uspomenu na sadašnji trenutak: monografija pisanom riječju i povijesnim zapisima, a zvona zvukom koji će se iznad Bukovice čuti još desetljećima.

Župa Bukovica pripada Mostarsko-duvanjskoj biskupiji i Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, a slavlje je okupilo vjernike koji su zajednički obilježili važan trenutak u njezinoj povijesti. Osnovana je 1876. godine odvajanjem od matične župe Seonica. Smještena je u južnom i jugozapadnom dijelu Duvanjskog polja, podno planina Midene i Grabovice.

Župnu zajednicu danas čine sela Bukovica, Mrkodol, Brišnik i Cebara, a sjedište župe u Bukovici je, gdje se nalazi i crkva posvećena sv. Franji Asiškom. U Brišniku je područna crkva sv. Ante, a u Gornjem Brišniku kapelica sv. Ilije proroka. U blizini župne crkve nalazi se i drevno misište, smješteno u prirodnoj špilji, koje je još jedan od tragova vjerske tradicije ovoga kraja.

Tijekom svojih 150 godina župa je dijelila sudbinu svojih vjernika, a proslava je bila prigoda za prisjećanje na naraštaje koji su u njoj živjeli, molili, gradili i prenosili vjeru mlađima, izvijestila je Crkva na kamenu.