Nadahnuti riječima apostolske pobudnice pape Lava XIV. „Dilexi te“ – „Ljubio sam te“ – 105 djelatnika, volontera i članova župnih odbora za karitativnu djelatnost iz 32 župe Đakovačko-osječke nadbiskupije promišljalo je o poslanju Caritasa i konkretnim putovima služenja najpotrebitijima. Seminari su održani u Donjem Miholjcu, Vinkovcima, Županji, Kuševcu, Osijeku i Slobodnici.

Središnja tema ovogodišnjih seminara bili su određeni dijelovi Apostolske pobudnice „Dilexi te“, osobito brojevi 108–114, u kojima Sveti Otac promišlja o odnosu prema siromašnima, odgovornosti kršćanske zajednice i neodvojivosti vjere od djelotvorne ljubavi prema bližnjemu.

U prvom dijelu seminara sudionici su, uz duhovna promišljanja predavača, bili pozvani otkriti dubinu kršćanskoga poziva na ljubav prema siromašnima i ranjivima. Promišljanja uz temu predvodili su vlč. Josip Antolović, vlč. Đuro Blumenšajn, vlč. Robert Jugović, vlč. Matija Aušić, vlč. Dejan Čaplar i vlč. Robert Farkaš.

Polazeći od poruka Papine pobudnice, u središtu promišljanja našla se važnost prepoznavanja čovjeka u potrebi kao osobe dostojne poštovanja, blizine i ljubavi, a ne samo kao primatelja materijalne pomoći. Susreti su podsjetili da siromaštvo nije uvijek vidljivo te da se iza svake potrebe nalazi konkretna ljudska priča, sa svojim poteškoćama, nadama i čežnjom za prihvaćanjem.

Posebno je odjeknuo poziv da se prema siromašnima ne treba odnositi s predrasudama, ne promatrati ih isključivo kroz njihove životne okolnosti. Kršćanska ljubav poziva nas da zastanemo, saslušamo, pokažemo razumijevanje i budemo blizu čovjeku, ne uskraćujući mu dostojanstvo ni onda kada se njegov život ne uklapa u naša očekivanja, istaknuli su predavači.

Drugi dio seminara bio je posvećen radu u skupinama. Sudionici su promišljali o konkretnim primjerima iz svakodnevnog rada župnih Caritasa te nastojali povezati duhovne poticaje s izazovima s kojima se susreću u služenju potrebitima.

Upravo je taj dio susreta pokazao koliko je vrijedno iskustvo ljudi koji svakodnevno djeluju na terenu. Volonteri, djelatnici i članovi župnih odbora svojim su iskustvima pridonijeli zajedničkom promišljanju o tome kako prepoznati potrebe u svojoj sredini, kako pristupiti osobama koje žive u osamljenosti i nesigurnosti te kako pomoć učiniti osobnijom, dostupnijom i učinkovitijom.

Razmjena iskustava podsjetila je da karitativno djelovanje ne počinje i ne završava podjelom materijalne pomoći. Ono uključuje vrijeme koje se daruje drugome, spremnost na slušanje, posjet osamljenoj osobi, pruženu riječ ohrabrenja i ustrajnost u praćenju onih koji se nalaze u teškim životnim okolnostima. Takvi, naizgled mali koraci često postaju najjasniji znakovi da čovjek nije zaboravljen, navodi se u izvještaju iz Đakovačko-osječke nadbiskupije.