Radost mi je pozdraviti vas na početku ove Katehetske škole uime svih hrvatskih nad/biskupa i u svoje ime. Izričem Vam srdačnu dobrodošlicu u ovu središnju zgradu života i djelovanja Hrvatske biskupske konferencije. Koristim prigodu pozdraviti te zahvaliti svim djelatnicima Tajništva HBK-a, na čelu s generalnim tajnikom vlč. dr. Krunoslavom Novakom te njegovim zamjenikom vlč. dr. Ilijom Doganom, što ova dva radna dana Škole možemo ponovno provesti s njima u ovoj zgradi.

To što se nalazimo u zgradi HBK-a samo je vanjski znak i potvrda da vi vjeroučitelji u školi svoje vjeroučiteljsko poslanje ostvarujete u ime Crkve, a u zajedništvu i po mandatu svojih biskupa. I istodobno i ova je Katehetska škola potvrda njihove skrbi i vrednovanja za vas vjeroučitelje po Vama Crkva u našem narodu želi ostvarivati svoje evangelizacijsko i katehetsko poslanje za osobe u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja, a posebno na osobe iz spektra autizma, kojima su ovi dani naše trajne formacije posebno posvećeni

Čini mi se prigodnim na početku ove Škole upotrijebiti i interpretirati jednu sliku i misao velikoga teologa Romana Guardinia. On se pitao: Što zapravo vidim kada ugledam jedan kristal? Prema načelima pozitivizma, percipiram elemente osjeta: boju, svjetlost, liniju, površinu. Sve to, veli on, pozitivisti će reći, poprima jednu sveobuhvatnu strukturu. To je kristal. Materija. Stvarnost. No, Guardini veli, u stvarnosti – od prvoga trenutka – vidim „dizajn“, u kojemu svaki element nosi drugi; svaki je element nošen drugim i zbir tih pojedinosti čini ono sve što je temeljno da bi kristal bio kristal. Upravo zbog toga što takav oblik označava zakon proporcinalnosti, odnos funkcionalnosti, sliku nečega lijepog što postoji, što nosi vrijednost u sebi, taj je kristal toliko materijalan koliko i duhovan. I još više: to duhovno jednoga kristala ne pojavljuje se kasnije ili je nešto što mu je dodano snagom našega uma; to se duhovno odmah vidi – na prvi pogled – jer vidjeti zapravo znači biti dirnut smislom  i značenjem, koji se nalaze u tom kristalu. Kad vidim kristal, zaključuje Guardini, spoznao sam istinu!

Prema najnovijoj Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (takozvanoj MKB-11), autizam je jedinstvena, dimenzionalna kategorija pod nazivom Poremećaji iz spektra autizma, s dijagnostičkim kodom 6A02 i klasificiran je unutar skupine neurorazvojnih poremećaja. To napominjem najprije zbog toga, što se kasnije navode različiti oblici autizma, koji naglašavaju pojedine smetnje ili ograničenja kvalitetnoga života, od osjetilne percepcije, preko pokreta, učenja i mišljenja, sve do ponašanja. Pojedinosti, međutim, ne otkrivaju čitavu sliku djeteta, osobe koja je pred nama. Kada bismo, dakle, u kristalu promatrali samo njegovu površinu, ili samo boju, kolikogod ona bila prekrasna, ne bismo mogli vidjeti duboku istinu kristala. Tako mi se čini da je i sa stvarnošću djece i mladih, koji u sebi nose jedan ili drugi element iz spektra autizma. Ne smijemo gubiti iz vida da se, unatoč pojedinim obilježjima koje smatramo karaktersitikama autizma, krije čitava osoba, kristal. Takvih je kristala, prema Izvješću Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo (2023.), 4730 u Republici Hrvatskoj, od toga najviše u dobi do devetnaeste godine. Mi smo zbog njih ovdje!

Unatoč mnogim simptomima, o kojima će u predavanjima i radionicama biti riječi, kao što su nedostatak socijalne interakcije i međuljudskih odnosa, smanjena mogućnost verbalne komunikacije i nemogućnost razumijevanja neverbalne komunikacije, do repetitivnih i stereotipnih oblika ponašanja, u tim osobama ima nešto tako vrijedno, što nam svima danas nažalost nedostaje: to je „svijet iza riječi“, kako glasi naziv jedne od tri radionice ove Škole. Često su, naime, osobe iz spektra autizma ustrajne u svojim nastojanjima; mogu brzo spoznati strukture i okvire, prepoznati kontekste. Takve osobe misle, rekli bi suvremeni pedagozi „outside the box“ (izvan kutije) – nekonvencionalno; iskrene su; imaju istančan smisao za pravednost; brižne su, savjesne mnogo toga… Sve ono što nama danas tako nedostaje.

Zato rad s osobama iz spektra autizma u potpunosti zahtijeva poosobljeni pristup, odnosno odgovara veoma važnom suvremenom evangelizacijskom zahtjevu Crkve, a to je individualizirani, osobni pristup; poosobljeni rad, rad koji bi trebao biti prilagođen vlastitostima svake pojedine osobe!

Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji!

Vjerujem da nije jednostavno iz dana u dan živjeti i raditi s djecom i mladima iz spektra autizma. No, vjerujem i da uz potrebnu podršku roditelja, pedagoga i stručnjaka s područja psihologije, uz pomoć psihoterapeuta, možda čak i fizioterapeuta, vaš pedagoški i katehetski rad može biti olakšan. A nadasve vjerujem da Vaš rad i trud može biti i plodonosan te kao takav uspješan. I recite mi tko to osim Vas ima priliku i mogućnost svaki dan pred sobom imati i svojim očima svakodnevno gledati „kristale“?! Tko to još ima mogućnost da mu upravo oni osmišljavaju dan? Tko to još može Bogu svakodnevno zahvaljivati što ga može prepoznavati u „kristalima“, onako kako to piše sv. Pavao: „Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, ondje se od stvaranja svijeta, umom po djelima razabire“ (Rim 1,20).

Zazivam, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, draga braćo svećenici, poštovane časne sestre blagoslov na naš zajednički rad kroz sljedeća dva dana Katehetske škole. A jednako tako zazivam ga i na vaš svakodnevni rad s osobama u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja!

Neka Vas dragi Bog sve nadahnjuje, snaži i trajno blagoslivlje! Hvala na pozornosti!

✠ Đuro Hranić

nadbiskup đakovačko-osječki

predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju