Njegovoj Ekscelenciji Qu Dongyuu

glavnom ravnatelju FAO-a

Ekscelencijo,

1. Tema ovogodišnjega Svjetskog dana hrane glasi: „Inovirati danas kako bismo hranili sutra“. Pomažući zemlji da donosi svoje plodove, čovječanstvo ne obavlja samo tehnički posao, nego ispunjava zapovijed da zemlju čuva i obrađuje (usp. Post 2,15), zapovijed koja prethodi svakom pravnom okviru i svakoj tehnološkoj inovaciji. Ipak, danas se nalazimo u paradoksalnoj situaciji: globalni napredak odvija se sve bržim tempom, dok glad i siromaštvo i dalje opstaju. Nije riječ o tehničkom ili financijskom problemu, nego prije svega o dubokoj antropološkoj i etičkoj krizi.

2. Danas se o inovacijama govori s velikom lakoćom. Međutim, taj se izraz često upotrebljava samo u odnosu na razvoj uređaja i algoritama ili na optimizaciju učinka čiji je jedini cilj ostvarivanje gospodarske dobiti. Stoga je potrebno promijeniti način na koji shvaćamo takav napredak, jer prava inovacija ne zamjenjuje stvaranje, nego podrazumijeva istraživanje koje s poštovanjem pristupa složenim zakonitostima koje upravljaju djelom Stvoriteljevih ruku.

Primjena primjerene tehnologije u obrađivanju zemlje izraz je uloge ljudske osobe kao Božje suradnice u djelu stvaranja. No kada se suvremena tehnologija u poljoprivredi primjenjuje na načine koji tlu oduzimaju njegovu prirodnu plodnost ili udaljuju poljoprivrednike od njihove zemlje, vođeni isključivo gospodarskim razlozima, to se ne može smatrati napretkom, nego sofisticiranim oblikom razaranja.

Nadalje, neodgovorna uporaba tehnologije radi isključivo sebičnih interesa, umjesto radi općega dobra, ne samo da krši načelo solidarnosti nego zanemaruje i dužnost čovječanstva da čuva stvoreni svijet. Inovacija koja je svijetu potrebna stoga se ne mjeri samo količinom proizvedenoga žita, nego i zaštitom ljudskoga dostojanstva koje je Bog darovao svakome od nas te cjelovitosti ekosustava koji smo pozvani čuvati.

3. Glad se ne može smatrati statističkom anomalijom jer je ona ponajprije posljedica nedostatka političke volje i zajedničke solidarnosti. Ni nestašica hrane nije zemljopisno neizbježna. U vremenu obilježenom dosad neviđenim tehnološkim napretkom nedopustivo je da se kruh smatra povlasticom, a voda robom oko koje se vodi spor.

Redovit pristup sigurnoj, primjerenoj i dostatnoj prehrani, u skladu s dostojanstvom svake osobe, temeljno je ljudsko pravo. Jamčiti to pravo obveza je pravednosti koja obvezuje i pojedine države i međunarodnu zajednicu.

Pa ipak, dok inovacije ubrzavaju proizvodnju, distribucija se zanemaruje. Tržištima žitarica trguje se na burzama, dok sjeme koje klija u zemlji završava u rukama monopola koji guše malu poljoprivredu.

4. Kako bi se osiguralo zadovoljenje prehrambenih potreba sutrašnjice, proizvodnju hrane potrebno je osloboditi isključivo špekulativnoga mentaliteta. Kruh ne bi smio biti ni sredstvo geopolitičkoga pritiska ni nestabilna financijska roba. Još manje smije ikada biti korišten kao oružje rata.

Spriječiti da kruh stigne do nekoga čovjeka ili uništiti sredstva kojima se proizvodi predstavlja strašnu uvredu ljudskom dostojanstvu. Kruh je dragocjen jer održava život koji nam je Bog darovao.

Stoga moramo nadvladati napast kratkoročnoga gledanja. Mit prema kojemu gospodarski rast može biti beskonačan unatoč ograničenim resursima dosegnuo je točku loma. Danas inovacija zahtijeva prihvaćanje osjećaja međugeneracijske odgovornosti koji nadilazi godišnje proračune.

Inovacija znači pomiriti tehnologiju s mudrošću, uključujući i onu baštinjenu od predaka, uz istodobno očuvanje pogleda usmjerena prema budućnosti. Nije riječ o odbacivanju tehnološkoga napretka, nego o njegovu povezivanju s mudrošću poljoprivrednika koji su svoje poznavanje zemlje i klime stjecali stoljećima pažljiva promatranja. To uključuje i zaštitu vode kao neotuđivoga zajedničkog dobra.

5. Gospodine glavni direktore, potičem Organizaciju za hranu i poljoprivredu te njezine države članice da se ne zadovolje apstraktnim analizama ili izjavama ograničene djelotvornosti. Došlo je vrijeme za moralnu odvažnost.

Neophodan je novi globalni poredak hrane u kojemu će tehnološka inovacija bezuvjetno biti podređena poštovanju ljudskoga dostojanstva koje je Bog darovao čovjeku i općem dobru čitavoga čovječanstva.

Osim toga, postoji žurni etički imperativ da se sredstva koja se ulažu u ratnu industriju preusmjere u istraživanje održive poljoprivrede i obnovu degradiranih tala.

Sutrašnjica nije neko apstraktno vremensko razdoblje koje nas pasivno očekuje. Ona je žetva onoga što danas sijemo svojim odlukama. Ako sijemo neetičku inovaciju, utemeljenu na želji za ovladavanjem zemljom i isključivanjem slabih, žet ćemo sušu i sukobe. Ako pak inovacija bude izvirala iz poštovanja prirodnoga poretka i pravednosti prema gladnima, sutrašnjica će donijeti stol prostrt za prehranu čovječanstva.

6. S tim mislima, upućenima svima koji se posvećuju obrađivanju zemlje i skrbi za stvoreni svijet, zazivam na sve blagoslov Boga Svemogućega te jamčim trajnu potporu Svete Stolice inicijativama koje podupiru FAO u njegovim plemenitim nastojanjima.

Iz Vatikana 12. listopada 2026.

LAV XIV.