Predavanje Crkva u sjeni ustaškog režima održao je prof. dr. sc. Mario Kevo sa Sveučilišnog odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta. U je izlaganju govorio o položaju i djelovanju Katoličke Crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) te o odnosu nadbiskupa Alojzija Stepinca prema ustaškom režimu. Prof. Kevo istaknuo je da je nadbiskup u početku pozdravio uspostavu države, ali da je poslije kritizirao postupke ustaškog režima, posebno rasnu i nacionalnu diskriminaciju te prisilne vjerske prijelaze. Odnos Katoličke Crkve prema NDH bio je složen jer nisu svi crkveni predstavnici imali jednak stav prema režimu. Zbog toga se uloga Crkve u tom razdoblju ne može jednostavno prikazati kao potpuna potpora režimu niti kao potpuno protivljenje režimu.

Drugo izlaganje održao je izv. prof. dr. sc. Grgo Grbešić s KBF-a u Đakovu. U izlaganju naslovljenom „Vrijeme NDH: uzroci, zakonske odredbe i broj prijelaznika iz Srpske Pravoslavne Crkve u Katoličku Crkvu u Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji“ prikazao je prijelaze pravoslavnih vjernika na katoličanstvo tijekom NDH, posebno na području Đakovačke biskupije. Državna vlast poticala je prijelaze, a neki su se ljudi na njih odlučivali zbog političkog pritiska i straha za vlastiti život. Katolička Crkva nastojala je urediti postupak prijelaza prema svojim propisima, dok se nadbiskup Stepinac protivio državnom miješanju u crkvena pitanja. Točan broj prijelaznika teško je utvrditi jer se podaci u dokumentima razlikuju, a dio dokumentacije nije sačuvan. Zaključio je da su prijelaze obilježili politički pritisci i administrativne poteškoće te da zbog nepotpunosti povijesnih izvora nije moguće utvrditi njihov točan broj.

Nakon prve stanke izv. prof. dr. sc. Domagoj Tomas s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku predstavio je temu odnosa Katoličke Crkve prema ustaškom režimu u vrijeme NDH. Glavni dio predavanja bio je posvećen tipologiji tog odnosa u šest kategorija s obzirom na odnos katoličkog svećenstva prema ustaškom režimu, pri čemu su izneseni primjeri. Zaključno je istaknuo da nije postojao jedinstven stav Katoličke Crkve, nego da su odnosi bili složeni i raznoliki, ovisno o pojedincima, položaju u crkvenoj hijerarhiji i lokalnim okolnostima. Cilj je njegova istraživanja bio oblikovati nijansiranu tipologiju tih odnosa.

U izlaganju o sudskom procesu protiv Josipa Astaloša izv. prof. dr. sc. Slađana Josipović Batorek s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku analizirala je odnos državnih vlasti i Katoličke Crkve u neposrednom poraću. Istaknula da je jugoslavensko zakonodavstvo bilo podređeno državnoj politici, nauštrb pravne sigurnosti, uz kršenje ljudskih prava, nepoštivanje neovisnosti sudstva i iznuđivanje priznanja. Crkva je tretirana kao ideološki protivnik, a procesi protiv svećenika, optuženih za suradnju s ustaškim režimom, imali su propagandnu funkciju diskreditacije Crkve. Na području Đakovačke i Srijemske biskupije u prve dvije godine izrečeno je deset smrtnih presuda, a pet ih je izvršeno. Slučaj Josipa Astaloša, župnika u Dalju i osječkom Donjem gradu, bio je jedan od prvih takvih procesa i imao je ogledni karakter. Presuda mu je, prema navodima, određena u partijskim strukturama prije istrage, a Vojni sud u Osijeku osudio ga je na smrt vješanjem u kolovozu 1945., što je vlast deklarirala kao mjeru za „popravljanje političke situacije“.

U petom izlaganju prof. dr. sc. Miro Gardaš s Pravnog fakulteta u Osijeku govorio je o djelovanju Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata, s posebnim osvrtom na područje Osijeka i Virovitice. Zakonsku osnovu njegova djelovanja činila je Odluka o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, donesena 24. travnja 1945., prema kojoj se suradnja s okupatorom smatrala povredom nacionalne časti. Predavač je objasnio da je sud mogao izricati kazne poput prisilnog rada, izgona, novčane kazne i prisilnog oduzimanja imovine. Na kraju je iznio zaključak da je sud, osim kažnjavanja suradnje s okupatorom, mogao služiti i kao sredstvo oduzimanja imovine te obračuna s politički nepoželjnim osobama.

Šesto izlaganje pod naslovom „Povijesno-pravna reevaluacija sudskog postupka protiv Josipa Astaloša“ održala je izv. prof. dr. sc. Jelena Kasap s Pravnog fakulteta u Osijeku, a rad je nastao u suradnji s izv. prof. dr. sc. Višnjom Lachner. Prof. Kasap analizirala je postupak u političkom i pravnom kontekstu Jugoslavije s naglaskom na političke i ideološke interese koji su utjecali na sudsku praksu. Na temelju arhivskih izvora i sudske dokumentacije propitivala je jesu li tadašnji sudski postupci bili u skladu s načelima zakonitosti i pravednosti. Na kraju je iznesen zaključak da je potrebno kritički istraživati takve procese kako bi se bolje razumjeli politički pritisci i moguća zlouporaba pravosuđa u poratnom razdoblju.

Izv. prof. dr. sc. Stanislav Šota s KBF-a u Đakovu izložio je temu Svećenička i župnička služba Josipa Astaloša. On je rođen 20. listopada 1897. u Osijeku. Ondje je završio osnovnu školu, dok je gimnaziju pohađao u Osijeku i Đakovu, a teologiju studirao u Đakovu. Za svećenika je zaređen 1. srpnja 1921. po rukama biskupa Antuna Akšamovića. Njegov svećenički put prikazan je kronološki. Kao kapelan i župni vikar djelovao je u Nijemcima i Gorjanima od srpnja 1921. do srpnja 1922., nakon čega je imenovan privremenim upraviteljem župe u Trnavi.

Od lipnja 1923. ponovno obavlja kapelansku službu u Semeljcima, Vinkovcima, Đakovu i Slavonskom Brodu, uz istovremeno privremeno upravljanje župama u Gundincima, Čemincu i Vrpolju. U rujnu 1928. imenovan je upraviteljem župe Podravski Podgajci, a 1. svibnja 1930. župnikom u Punitovcima, gdje ostaje do 15. svibnja 1937. Tada je premješten za župnika u Dalj, a 1. lipnja 1942. postaje župnik u Osijeku, u Župi Preslavnog Imena Marijina, upravljajući jedno vrijeme i župom Sarvaš. Prof. Šota posebno je istaknuo Astaloševu aktivnu uključenost u orlovska i križarska vjerska društva u svim mjestima njegova službovanja te imenovanje začasnim prisjednikom Duhovnog stola, koje mu je biskup Akšamović dodijelio 1944. godine. Nakon dolaska partizanskih postrojbi osuđen je na smrt te je 5. kolovoza 1945. javno obješen na igralištu u Dalju.

Doc. dr. sc. Ante Bekavac s KBF-a u Zagrebu izložio je temu „Ljudsko dostojanstvo u svjetlu mučeništva kao svjedočanstva istine – moralni aspekti“. Polazeći od kršćanske antropologije i tvrdnje da je čovjek slika Božja (Post 1,26-27), istaknuo je apsolutno i nepovrjedivo dostojanstvo ljudske osobe, utemeljeno u njezinoj stvorenosti te darovima razuma i slobode. Poštivanje, zaštita i promicanje tog dostojanstva postavlja se kao bezuvjetna obveza. U središnjem dijelu povezao je dostojanstvo s mučeništvom kao svjedočanstvom istine utjelovljene u Kristu (usp. GS 22). Mučeništvo je protumačio kao čin ljubavi i osobni odnos prema Kristu, koji je Istina, za kojega je mučenik spreman dati život. Zaključno je istaknuo da mučeništvo svjedoči o božanskom zakonu upisanom u savjest. Kao krepost jakosti, ono na paradoksalan način potvrđuje mogućnost očuvanja ljudskog dostojanstva usred trpljenja zla, kao i smisao utjelovljenja i vrijednost ljudske osobe.

Prva dva bloka izlaganja moderirao je prof. dr. sc. Damir Hasenay, a treći i četvrti prof. dr. sc. Vesna Bjedov.

Skup je održan u organizaciji KBF-a u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, prenio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Počeo znanstveni skup „Josip Astaloš – život, djelo i povijesni kontekst“