Videoporuka Svetoga Oca Lava XIV. sudionicima

međunarodnog susreta „Razoružani mir koji razoružava“

Asiz, 27. listopada 2026.

Draga braćo i sestre!

Nalazite se u Asizu četrdeset godina nakon Dana molitve za mir, održanoga 27. listopada 1986. Taj je događaj bio želja svetoga Ivana Pavla II., koji je tom prigodom istaknuo neraskidivu povezanost između autentičnoga stava vjere i žive osjetljivosti za mir.

Upućujem najsrdačniji pozdrav patrijarsima i vjerskim vođama, od kojih su mnogi tijekom godina aktivno sudjelovali u različitim susretima molitve i dijaloga koji su uslijedili. S ljubavlju pozdravljam mons. Felicea Accroccu, pastira Crkve u Asizu, franjevačke obitelji i sve okupljene. Želio sam biti s vama, uz grob svetoga Franje, na ovu važnu obljetnicu, vidjeti vaša lica i zajedno pružiti lijepo svjedočanstvo da je već sada moguće živjeti kao braća i sestre!

Zahvaljujem Dikasteriju za međureligijski dijalog i Zajednici svetoga Egidija što su predano nastavili put koji su zacrtali moji prethodnici. Utjehu mi pruža dug i ustrajan hod ostvaren tijekom ovih godina, koji je donio mnoge plodove. Papa Franjo rekao je o onome nezaboravnom Danu u listopadu 1986.: „Nije mogao niti je smio ostati izdvojen događaj. Vi ste nastavili taj put i dali mu još veći zamah.“[1]

Doista, sveti Ivan Pavao II., nakon onoga prvog povijesnog susreta, pozvao je da se „nastavi živjeti duh Asiza“[2]. Bilo je to vrijeme „hladnoga rata“, u okolnostima vrlo različitima od današnjih. Nakon 1989. nemali je broj ljudi tvrdio da će globalizacija svijetu osigurati trajan mir. Nažalost, kao što sam napisao u enciklici Magnifica humanitas, „gotovo se slijepo vjerovalo da tržišta mogu proizvesti blagostanje, demokraciju i stabilnost, dok globalizacija zapravo nije automatski donijela jedinstvo i mir, nego je izazvala fundamentalističke, identitetske i nacionalističke reakcije“ (enciklika Magnifica humanitas, 201).

U takvim je okolnostima „došlo do zabrinjavajućega ponovnog opravdavanja rata kao sredstva međunarodne politike“ (Isto, 190). Time se iznevjerava sjećanje na dvadeseto stoljeće i na besmisleno krvoproliće koje je odnijelo milijune ljudskih života. I ponovno, kako čitamo u Katekizmu Katoličke Crkve, „gomilanje oružja mnogima se čini paradoksalnim načinom odvraćanja mogućih protivnika od rata. Oni u tome vide najučinkovitije sredstvo za osiguravanje mira među narodima“ (br. 2315).

Upravo u ovim vremenima kulture moći potrebno je jačati duh Asiza, koji znači odbacivanje vjerskog opravdavanja rata, duh posredovanja i dijaloga, kontemplativno iskustvo i stvaralačko djelovanje za mirnu budućnost. Da, jer mir mora ponovno postati zajednički ideal narodâ, zvijezda koja vodi svaku našu odluku, mjerilo koje razotkriva nepravdu i zajednički obzor svih ljudi.

Moramo posvuda ponovno graditi mir, a ne pripremati nove ratove! Rat se nikada ne može voditi u Božje ime! Za nas vjernike „boriti se u ime religije zapravo znači udariti na samu religiju“ (Magnifica humanitas, 223). Ne postoji sveti rat: samo je mir svet!

Zato je put započet u Asizu, u zajedničkom traženju mira, prije svega put molitve. Molitva se može činiti slabom pred silama ovoga svijeta, ali ona je ponizna snaga vjernika. Obraćamo se Bogu koji daruje mir: neka dotakne srca onih koji žele rat i terorizam. I ne zaboravimo: nikada ne molimo uzalud!

Molitva je škola dijaloga s Bogom, s ljudima i sa svim stvorenjima. Pomislimo na svetoga Franju, čiju smo osamstotu obljetnicu smrti proslavili. Svijetu je potreban dijalog. Put Asiza obvezuje vjerske vođe da među vjernicima i u društvu promiču ozračje dijaloga kako bi jezik oholosti bio zamijenjen jezikom mira, pregovora i razumijevanja. To će moći „postupno udaljiti čovječanstvo od spirale nasilja“ (Isto, 221).

Braćo i sestre, neka naše molitve izmole od Boga toliko željeni mir za sve zemlje svijeta! Neka nas On učini razoružanim oruđima svojega mira. „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Mt 5, 9).

[1] Franjo, Govor sudionicima Međunarodnoga susreta za mir, 30. rujna 2013.

[2] Usp. sveti Ivan Pavao II., Govor skupini predstavnika nekršćanskih religija, 29. listopada 1986.